Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1985/07 (M. S.)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1985/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP-1985/07, rješavajući apelaciju Marinka Smiljanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marinka Smiljanića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj: 007-0-Gž-
07-000523 od 26. aprila 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru, broj: 07 58 P 001315 05 P od 6. februara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Marinko Smiljanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 2. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj: 007-0-Gž-07-000523 od 26. aprila 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj: 07 58 P 001315 05 P od 6. februara 2007. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj: 07 58 P 001315 05 P od 6. februara 2007. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj: 007-0-Gž-07-000523 od 26. aprila 2007. godine, odbačen je kao neblagovremen prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje.
3. Iz obrazloženja rješenja Općinskog suda vidljivo je da je presudom zbog propuštanja od 7. juna 2006. godine, u cjelosti usvojen zahtjev JP «ELEKTROPRIVREDA HZHB» d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tužitelj) i obavezan apelant da na ime duga za utrošenu električnu energiju plati iznos od 5.436,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Nadalje, da je protiv ove presude apelant izjavio prijedlog za povrat u pređašnje stanje, u kojem je naveo da je blagovremeno dostavio odgovor na tužbu 11. januara 2006. godine, putem predsjednika suda, koji odgovor nije proslijedio u spis, što je imalo za posljedicu donošenje navedene presude. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je istakao da je tužba sa prilozima i uputama o pravima i obavezama apelantu dostavljena 3. novembra 2005. godine, a da je rok za podnošenje odgovora na tužbu 30 dana, o čemu je apelant poučen u dopisu koji mu je dostavljen uz tužbu. Nadalje, da je apelant odgovor na tužbu podnio na pošti 11. januara 2006. godine, dakle po proteku zakonom utvrđenog roka. Općinski sud je naglasio da u spis nije uložen odgovor na tužbu, ali da to nije ni bitno za donošenje odluke o prijedlogu, obzirom da sam apelant ne spori da je tužbu primio 3. novembra 2005. godine, a odgovor na tužbu predao na poštu 11. januara 2006. godine. Takođe, Općinski sud je naglasio da je prijedlog za povrat u pređašnje stanje apelant podnio 4. jula 2006. godine, a presudu zbog propuštanja je primio 24. juna 2006. godine, dakle po proteku subjektivnog roka od 8 dana.
4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda, broj: 007-0-Gž-07-000523 od 26. aprila 2007. godine i rješenja Općinskog suda, broj: 07 58 P 001315 05 P od 6. februara 2007. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Kantonalnog suda, broj: 007-0-Gž-07-
000523 od 26. aprila 2007. godine i rješenje Općinskog suda, broj: 07 58 P 001315 05 P od 6. februara 2007. godine, kojim je odbačen njegov prijedlog za povrat u pređašnje stanje.
7. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje tiče određivanja apelantičinih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje apelanta ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]»
8. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbačen apelantov zahtjev za povrat u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje zahtjeva za povrat u pređašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje zahtjeva za povrat u pređašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović