Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1029/07 (Zeba Tours d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1029/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1029/07, rješavajući apelaciju Zeba Tours d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zeba Tours d.o.o. Sarajevo podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Goražde broj 005-0-Pž-07-000 009 od 15. marta 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zeba Tours d.o.o. Sarajevo podnesena protiv rješenja Općinskog suda Sarajevo broj Ip-

1992/02-A od 10. maja 2005. godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine

OBRAZLOŽENJE

1. Zeba Tours d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Dervo Mašić advokat iz Sarajeva, podnio je 6.aprila 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Goražde broj 005-0-Pž-07-000 009 od 15. marta 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda Goražde (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Mals:78/99 od 23. marta 2000. godine, apelant je obavezan da ATTP "Centroprevozu" d.o.o. Goražde (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) na ime glavnog duga isplati iznos od 3.021,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškova parničnog postupka u iznosu od 245,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Na prijedlog tražioca izvršenja, a na osnovu presude Općinskog suda broj Mals:78/99 od 23. marta 2000. godine kao izvršne isprave, Općinski sud je rješenjem broj IP: 104/01 od 9. jula 2001. godine, dopustio izvršenje na način, u visini i obimu kako je to pobliže opisano u samom rješenju o izvršenju.

4. Postupajući u ovoj izvršnoj stvari, a po podnesenom prigovoru apelanta i po rješenju Kantonalnog suda broj Pž-5/02 od 19. februara 2002. godine, Općinski sud se rješenjem broj Ip-65/02 od 28. marta 2002. godine oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj izvršnoj stvari i po pravosnažnosti rješenja spis dostavio Općinskom sudu Sarajevo, kao mjesno i stvarno nadležnom.

5. Općinski sud Sarajevo rješavajući po prigovoru apelanta donio rješenje broj Ip-1992/02-A od 10. maja 2005. godine, kojim je odbio prigovor apelanta kao neosnovan, i rješenje o izvršenju Općinskog suda broj IP: 104/01 od 9. jula 2001. godine održao na snazi u dijelu koji se odnosi na glavni dug u iznosu od 3.021,00 KM, troškova parničnog postupka u iznosu od 245,00 KM i troškova izvršnog postupka u iznosu od 77,50 KM, dok se u preostalom dijelu provođenje rješenja o izvršenju obustavlja.

6. Općinski sud rješenjem broj Mals.25/03 od 29. decembra 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 005-0-Pž-07-000 009 od 15. marta 2007. godine, odbio je kao neosnovan prijedlog apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Istim rješenjem apelant je obavezan da tražiocu izvršenja naknadi troškove postupka u iznosu od 240,00 KM.

7. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“ U odnosu na ponavljanje postupka

9. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluke koje su donosene u postupku u kojem su Općinski i Kantonalni sud odlučivali o prijedlogu apelanta za obnovu postupka okončanog pravosnažnom presudom. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Analogno iznesenom stavu, u postupku povodom prijedloga za obnovu predmetnog parničnog postupka ne određuju se građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.

10. Ustavni sud primjećuje da se u parničnom postupku pred Općinskim sudom, u kojem su donesena presuda Općinskog suda broj Mals:78/99 od 23. marta 2000. godine, odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama koje štiti član 6. stav 1. Evropske konvencije. U postupku koji je slijedio, po prijedlogu apelanta za ponavljanje okončanog predmetnog parničnog postupka, odlučivalo se isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka, pa se shodno tome apelant ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na izvršni postupak

11. S obzirom da iz apelacije proizilazi da apelant također osporava i rješenje Općinskog suda Sarajevo broj Ip-1992/02-A od 10. maja 2005. godine, kojim je odbijen prigovor apelanta kao neosnovan, i rješenje o izvršenju Općinskog suda broj Ip: 104/01 od 9. jula 2001. godine održano na snazi u dijelu koji se odnosi na glavni dug u iznosu od 3.021,00 KM, troškova parničnog postupka u iznosu od 245,00 KM i troškova izvršnog postupka u iznosu od 77,50 K, a koja su donesena u izvršnom postupku. Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije u ovom dijelu ispitati u odnosu na navedena rješenja. S obzirom da su predmetna rješenja donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantica, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

12. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

13. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su presudom Općinskog suda broj Mals:78/99 od 23. marta 2000. godine, a kojom je utvrđena obaveza apelanta da tražiocu izvršenja. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

14. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

15. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da ni predmetni izvršni postupak ne tiče se utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije, pa je apelacija u ovom djelu, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1029/07 (Zeba Tours d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio