Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1188/07 (Jadroagent Shipping d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1188/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1188/07, rješavajući apelaciju Jadroagenta Shippinga d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jadroagenta Shippinga d.o.o. Sarajevo podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-1417/05 od 17. januara 2007. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Jadroagent Shipping d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 25. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1417/05 od 17. januara 2007. godine.
2. Ustavni sud je prethodno donio odluku po apelaciji suprotne strane u predmetnom parničnom postupku, AP-901/07 od 14. oktobra 2009. godine. Kako apelant nije obavijestio Ustavni sud o promjenama u svom predmetu nakon podnošenja apelaciju, Ustavni sud će se koristiti činjeničnim stanjem utvrđenim u navedenoj odluci.
3. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj PR-881/04 od 3. marta 2005. godine, poništeno je rješenje apelanta broj 5/98 od 4. februara 1998. godine o prestanku radnog odnosa Jadranki Papac (u daljnjem tekstu: tužiteljica), pa je apelant obavezan da vrati tužiteljicu na poslove i radne zadatke i rasporedi je shodno njenoj stručnoj spremi, te da joj isplati neisplaćene plate za period od 1. maja 1996. godine do 31. oktobra 2003. godine u iznosu od 48.070,43 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.170,19 KM. Tužiteljica je odbijena sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa naknade plate, dok se u pogledu njenog zahtjeva za uplatu doprinosa za PIO i zdravstveno osiguranje za period od 1. jula 1992. godine do 1. oktobra 2003. godine, sud oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje, u tom dijelu ukinuo sve provedene parnične radnje i odbacio tužbu.
4. Odlučujući po žalbi apelanta, podnesenoj protiv presude Općinskog suda, broj PR-881/04 od 3. marta 2005. godine, Kantonalni sud je donio presudu, broj Gž-1417/05 od 17. januara 2007. godine, kojom je djelimično uvažio žalbu, preinačio prvostepenu presudu u djelu u kojem je apelant obavezan da tužiteljicu vrati na poslove i radne zadatke i rasporedi je shodno njenoj stručnoj spremi, te da joj isplati neisplaćene plate u iznosu od 48.070,43 KM, tako što je tužiteljici uspostavio radno-pravni status za period od 1. maja 1996. godine do 5. maja 2000. godine i obavezao apelanta da joj isplati iznos od 6.241,00 KM na ime novčane naknade, sa zakonskom zateznom kamatom od 10. oktobra 1999. godine pa do isplate, dok je u preostalom djelu koji se odnosi na poništenje rješenja apelanta, broj 5/98 od 4. februara 1998. godine, kao i u odbijajućem dijelu, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu, dok je u nepobijanom dijelu presuda ostala neizmjenjena, a apelant je obavezan da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.551,00 KM.
5. Postupajući po izjavljenoj reviziji, Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-07-000975 od 14. avgusta 2007. godine, uvažio reviziju, ukinuo osporenu presudu i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovno suđenje, a Kantonalni sud je u ponovnom postupku donio presudu, broj 009-0-Gž-
07-002290 od 8. maja 2008. godine, protiv koje je tužiteljica 6. juna 2008. godine izjavila reviziju, i postupak po reviziji je u toku .
6. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, koji još nije donio odluku o reviziji, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović