Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1203/07 (D.o.o. «Tri livade» Banja Luka)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1203/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1203/07, rješavajući apelaciju D.o.o. «Tri livade» Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.o.o. «Tri livade» Banja Luka podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-766/03 od 15. februara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. D.o.o. «Tri livade» Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dane Končar, advokat iz Banje Luke, podnio je 24. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-766/03 od 15. februara 2007. godine.
2. Rješenjem Finansijske policije Republike Srpske, Područni centar Banja Luka, broj UP/I-01-
456-101-0022-150-2/98 od 18. maja 1998. godine, naloženo je apelantu da radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju izvrši uplatu javnih prihoda u iznosu naznačen u dispozitivu istog rješenja, u roku od osam dana od dana prijema rješenja, te je protiv navedenog rješenja odbijena apelantova žalba kao neosnovana rješenjem direktora Finansijske policije, broj 00/456.10-81/98 od 26. januara 2000. godine.
3. Rješenjem Poreske uprave Republike Srpske, Područni centar Banja Luka (u daljnjem tekstu: Područni centar), broj 02/0702/457-132-626/02-10 od 28. januara 2003. godine, određena je naplata predmetnih obaveza – pljenidbom novčanih sredstava apelanta u ukupnom iznosu od 70.489,57 KM.
4. Rješenjem Područnog centra, broj 02/0703-456-10235/02 od 30. januara 2003. godine, odbijen je apelantov zahtjev koji se odnosio na utvrđivanje zastare potraživanja po osnovu rješenja Finansijske policije Republike Srpske, broj UP/I-01-456-101-0022-150-2/98 od 18. maja 1998. godine.
5. Rješenjem Odbora za rješavanje poreskih žalbi Poreske uprave (u daljnjem tekstu: Odbor), broj 01/0104/450-193/03 od 26. maja 2003. godine, dozvoljeno je spajanje upravne stvari po žalbi apelanta protiv rješenja Područnog centra, broj 02/0703-456-10235/02 od 30. januara 2003. godine i po žalbi protiv rješenja Područnog centra, broj 02/0702/457-132-626/02-10 od 28. januara 2003. godine u jedan upravni postupak, te je odbijena kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv prethodno navedenih rješenja Područnog centra.
6. Presudom Vrhovnog suda, broj U-766/03 od 15. februara 2007. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta izjavljena protiv rješenja Odbora.
7. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukam povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
9. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez radi otklanjanja nepravilnosti poslovanja na osnovu Zakona o porezu na dohodak građana («Službeni glasnik RS» br. 23/98 i 9/00), ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak, osim u slučaju arbitrarne primjene prava, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Apelant je, takođe, naveo da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanta, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od
17. marta 2004. godine i AP-285/03 od 23. jula 2004. godine). Shodno tome, i ovi apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Takođe, s obzirom na prethodno, Ustavni sud smatra da predmetni postupak ne potpada pod okvir ni ostalih građanskih prava čiju povredu apelant navodi u apelaciji. Stoga se apelantovi žalbeni navodi u vezi povrede prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, prava na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović