Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1489/09 (V. Đ.)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1489/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1489/09, rješavajući apelaciju Vlade Đurkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vlade Đurkovića podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Gž-06-

000 189 od 7. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vlado Đurković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 13. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Gž-06-000 189 od 7. decembra 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-344/04 od 10. februara 2006. godine, obavezan je AD «Omnikom» Doboj (u daljnjem tekstu: tuženi) da tužiteljima, između kojih je bio i apelant, isplati novčanu naknadu za neisplaćene plate, topli obrok, regres i otpremine, u iznosima preciziranim u izreci presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

3. Osnovni sud je takođe dopunskom presudom, broj Rs-344/04 od 22. februara 2006. godine, odlučio o troškovima postupka.

4. Presudom Okružnog suda, broj 013-0-Gž-06-000 189 od 7. decembra 2006. godine, ukinuta je presuda Osnovnog suda u dijelu kojim je tuženi obavezan da apelantu isplati na ime neisplaćenih plata, regresa za godišnji odmor i toplog obroka ukupan iznos od 6.464,00 KM i tužba apelanta odbačena, te je takođe ukinuta presuda Osnovnog suda i dopunska presuda Osnovnog suda u dijelu koji se odnosio na troškove postupka i predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku. Stavom dva izreke presude Okružnog suda potvrđena je presuda Osnovnog suda u ostalom dijelu. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je o spornom novčanom potraživanju apelanta pravosnažno odlučeno presudom prvostepenog suda, broj Rs-184/03 od 28. oktobra 2005. godine, kojom je apelant, pored ostalog, odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva da mu tuženi isplati na ime naknade neisplaćenih plata i drugih primanja pripadujuće iznose. Okružni sud je istakao da se sporno novčano potraživanje apelanta odnosi na isti vremenski period iz ove parnice i iz parnice okončane naprijed navedenom presudom, te stoga je na osnovu člana 224. stav 1. tačka 4. u vezi sa članom 227. stav 2. Zakona o parničnom postupku ukinuo presudu Osnovnog suda u navedenom dijelu i odbacio tužbu apelanta kao nedozvoljenu.

5. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na jednakost.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na odluku Okružnog suda kojim je odbačena njegova tužba za isplatu naknada iz radnog odnosa, jer se radi o presuđenoj stvari.

8. S tim u vezi, Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član 6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim.

9. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-1887/06 od 6. marta 2007. godine dostupna na www.ustavnisud.ba), u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

10. Prema odredbama člana 227. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), drugostepeni sud će prvostepenu presudu ukinuti i tužbu odbaciti ako utvrdi da je u postupku pred prvostepenim sudom odlučeno o zahtjevu o kome već teče parnica ili o kome je već prije pravosnažno presuđeno. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se u žalbenom postupku pred Okružnim sudom, u kom je donijeta osporena presuda, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom građanskom pravu ili obavezi, budući da je u tom postupku utvrđeno da je predmetna tužba nedopustiva, jer je o istom pitanju koje je bilo predmet apelantovog tužbenog zahtjeva, već pravosnažno presuđeno. U predmetnom postupku je utvrđeno da je o apelantovim građanskim pravima i obavezama koja su sadržana u njegovom tužbenom zahtjevu, konačno odlučeno pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj Rs-184/03 od 28. oktobra 2005. godine. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donesena osporena presuda nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. Budući da je Ustavni sud već zaključio da se predmetni postupak nije ticao određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, s obzirom da je apelantova tužba odbačena kao nedopuštena, jer je o istom pitanju već pravosnažno presuđeno, slijedi da se, apelantovi navodi u vezi povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1489/09 (V. Đ.) | Sudska praksa | Aktio