Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1593/09 (M. Ć. i A. Ć.)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1593/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1593/09, rješavajući apelaciju Mehmeda Ćelahmetovića i Azre Ćelahmetović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Ćelahmetovića i Azre Ćelahmetović podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 80 0 P 0005627 09 Gž od 18. marta 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini, broj 80 0 P 005627 06 P od 14. januara 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Ćelahmetovića i Azre Ćelahmetović podnesena protiv presude zbog propuštanja Osnovnog suda u Bijeljini, broj 80 0 P 005627 06 P od 14. novembra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mehmed Ćelahmetović i Azra Ćelahmetović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Janje, koje zastupa Dragoslav Perić, advokat iz Bijeljine, podnijeli su 20. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 80 0 P 0005627 09 Gž od 18. marta 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 80 0 P 005627 06 P od 14. januara 2009. godine i presude zbog propuštanja Osnovnog suda, broj 80 0 P 005627 06 P od 14. novembra 2008. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 080-0-P-06-000 813 od 7. septembra 2007. godine, apelantima je vraćen odgovor na tužbu i podnesak – protivtužbe i naloženo da u roku od 8 dana po prijemu rješenja, dopune odnosno urede odgovor na tužbu i protivtužbu, na način preciziran u izreci rješenja, te su apelanti upozoreni na posljedice nepostupanja po nalogu suda.
3. Rješenjem Osnovnog suda, broj 080-0-P-06-000 813 od 28. septembra 2007. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Okružnog suda, broj 012-0-Gž-07-000 851 od 21. maja 2008. godine, odbačen je odgovor na tužbu i protivtužba apelanata. U obrazloženju rješenja je navedeno da kako je Osnovni sud našao da su pismeni odgovor na tužbu i protivtužba manjkavi i nepotpuni i da se po istim ne može postupati, pa kako apelanti iste nisu uredili i ispravili, Osnovni sud je odlučio kao u izreci rješenja.
4. Presudom zbog propuštanja Osnovnog suda, broj 80 0 P 005627 06 P od 14. novembra 2008. godine, apelanti su obavezani da tužiteljima na ime naknade nematerijalne štete isplate iznose precizirane u izreci presude, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.
5. Rješenjem Osnovnog suda, broj 80 0 P 005627 06 P od 14. januara 2009. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Okružnog suda, broj 80 0 P 0005627 09 Gž od 18. marta 2009. godine, odbijen je prijedlog apelanata za povrat u prijašnje stanje u predmetu Osnovnog suda, broj 80 0 P 005627 06 P, te su apelanti obavezani tužiteljima nadokaditi troškove postupka. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da u konkretnom slučaju, apelanti nisu propustili ročište, odnosno, rok za preduzimanje neke procesne radnje u postupku, te stoga razlozi na kojima apelanti temelje svoj prijedlog za povrat u prijašnje stanje ne mogu se podvesti pod odredbe člana 328. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07).
6. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na postupak po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje
8. Ustavni sud mora prvo da odluči da li se apelanti mogu pozivati na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u slučaju kada je odbijen njihov prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku pred sudom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje apelanta ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...].“
9. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbijen kao neosnovan prijedlog apelanata za povrat u prijašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri ne utvrđuju se građanska prava i obaveze, nije se odlučivao o meritumu tužbenog zahtijeva, tj. osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prema apelantima, već se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelanata na ustavno pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine. (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti, broj AP-
2743/06 od 15. februara 2007. godine). Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje nije odlučivalo ni o pravu na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
U odnosu na parnični postupak
10. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda zbog propuštanja Osnovnog suda, broj 80 0 P 005627 06 P od 14. novembra 2008. godine, s obzirom da je Osnovni sud, rješenjem od 14 januara 2009. godine, odbio prijedlog apelanata za povrat u prijašnje stanje, pa se samo po sebi podrazumjeva da su navedenu presudu Osnovnog suda primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. maja 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Osnovnog suda.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović