Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1623/09 (A. R.)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1623/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1623/09, rješavajući apelaciju Asime Redžić na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Asime Redžić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001698 od 12. februara 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Asima Redžić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Semir Kajtaz advokat iz Mostara, podnijela je 23. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001698 od 12. februara 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P:1102/89 od 6. decembra 1989. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-328/99 od 27. juna 2000. godine, utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici sa suvlasničkim dijelovima od po 1/8 na nekretnini označenoj kao k.č. broj 584/2, kućište sa dvorištem i kućom, upisano u z.k. ul. Broj 210 KO Blagaj, te su tuženi među kojima i apelantica dužni priznati i trpiti da se reduciraju njihovi suvlasnički dijelovi, tako da se tužitelji na osnovu ove presude uknjiže na navedenoj nekretnini kao suvlasnici na način kako je to opisano u dispozitivu presude.

3. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 070-0-Rev-07-001698 od 12. februara 2009. godine, kojim je odbacio reviziju apelantice kao neblagovremenu. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da iz spisa proizilazi da je apelanticu u parnici zastupao punomoćnik (advokat Dragan Barbarić) po pismenoj punomoći od 22. augusta 1989. godine, koja nije bila opozvana ili otkazana do okončanja drugostepenog postupka. Nadalje je navedeno da prema sadržaju dostavnice koja se nalazi u spisu pobijana drugostepena presudu je navedenom punomoćniku uručena 28. augusta 2000. godine, a revizija izjavljena 5. jula 2007. godine. Međutim, neovisno o naprijed navedenom kako nije označena vrijednost spora ni u tužbi niti u toku postupka reviziju bi valjalo odbaciti kao nedozvoljenu shodno čl. 392. u vezi sa članom 382. stav 2 starog Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni sud je naveo da je neprihvatljivo pozivanje apelantice na odredbu čana 237. stava 3. važećeg ZPP. Jer se navedeni zakon ne primjenjuje u ovom revizijskom postupku.

4. Apelantica se žali da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-

001698 od 12. februara 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-

328/99 od 27. juna 2000. godine.

8. S obzirom na to da je zastupniku apelantice 28. augusta 2000. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj Gž-328/99 od 27. juna 2000. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. maja 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1623/09 (A. R.) | Sudska praksa | Aktio