Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1785/07 (M. R.)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1785/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1785/07, rješavajući apelaciju Miroslava Rupčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Rupčića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-000806 od 15. marta 2007. godine i presude Kantonalnog suda Mostar, broj 007-0-Gž-06-000150 od 16. marta 2006. godine, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Miroslav Rupčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Suada Halilagić, advokat iz Sarajeva, podnio je 15. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-000806 od 15. marta 2007. godine i presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Gž-06-000150 od 16. marta 2006. godine.
2. Apelant je bio direktor Hercegovina osiguranje d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi). Apelant i tuženi su 5. septembra 2000. godine zaključili Ugovor o pravima i obavezama direktora tuženog, kojim Ugovorom je predviđena plata apelantu u iznosu od 5.000·KM mjesečno, kao i druga prava i obaveze ugovornih·strana. Apelant je zatim sa Privremenim administratorom Hercegovačke banke d.d. Mostar u privremenoj upravi zaključio Sporazum o raskidu Ugovora o pravima i obavezama direktora tuženog, kojim Sporazumom je raskinut Ugovor o pravima i obavezama direktora tuženog sa danom 1. juli 2003. godine, kada je apelantu prestala funkcija direktora tuženog i predsjednika Nadzornog odbora društva Eronet d.o.o. Mostar, te radni odnos kod tuženog, s tim da mu je pripalo pravo na platu u iznosu od 5.000 KM, dok ne zasnuje radni odnos kod drugog poslodavca, a najduže 8 mjeseci počev od 1. jula 2003. godine. Odlukom Hercegovačke banke d.d. Mostar u privremenoj upravi, potpisanom od Privremenog administratora za Hercegovačku banku d.d. Mostar Toby Robinson, od 2. februara 2004. godine, apelantu je obustavljena isplata naknade plate koja mu je priznata članom 2. Sporazuma, bez bilo kakvog obrazloženja razloga obustave navedene isplate i prava na žalbu. Privremeni adminstrator Toby Robinson je 31. maja 2004. godine donio mjeru o obustavi isplate naknade plate priznate članom 2. Sporazuma apelantu, s pozivom na tačku 5. Odluke Visokog predstavnika za BiH o imenovanju Privremenog administratora za Hercegovačku banku d.d. Mostar, koja je također bez obrazloženja.
3. Presudom Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1949/04 od 21. novembra 2005. godine, obavezan je tuženi da apelantu, na ime ispunjena obaveza iz Sporazuma o raskidu Ugovora o o pravima i obavezama direktora tuženog, isplati iznos od 40.000 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.
4. Presudom Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-06-000150 od 16. marta 2006. godine, preinačena je presuda Općinskog suda u cijelosti, tako da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da na ovaj slučaj treba primijeniti Odluku Visokog predstavnika za BiH, broj 96/01 od 5. aprila 2001. godine («Službene novine FBiH» broj 12/01) kao lex specialis, kojom su propisana ovlaštenja Privremenog administratora za Hercegovačku banku d.d. Mostar. Kantonalni sud je dalje naveo da nije sporno da je tužena supsidijarno društvo Hercegovačke banke d.d. Mostar u privremenom upravi, odnosno, da je ova banka većinski vlasnik tužene. Kantonalni sud je naveo da prema odluci o imenovanju Privremenog administratora za Hercegovačku banku d.d. Mostar (tačka 1.g), Privremeni administrator ovlašten da suspendira bilo kakvu vrstu plaćanja službenicima, direktorima i dioničarima Hercegovačke banke d.d. Mostar, te da je tačkom 14. navedene odluke propisano da se u cilju izbjegavanja bilo kakvih sumnji ili dvosmislenosti izričito propisuje da je odredbe ove odluke donio Visoki predstavnik za BiH, u skladu sa njegovim međunarodnim mandatom i da radi toga, nisu podložne jurisdikciji sudova. Kako je prvostepeni sud pogrešnom primjenom materijalnog prava utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, to je Kantonalni sud uvažio žalbu tužene i preinačio pobijanu presudu.
5. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-000806 od 15. marta 2007. godine, odbijena je apelantova revizija protiv presude Kantonalnog suda.
6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. U konkretnom slučaju, apelant povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu vidi u primjeni Odluke Visokog predstavnika za BiH o imenovanju Privremenog administratora za Herecegovačku banku d.d. Mostar na njegov slučaj, a u vezi obustavljanja isplata naknade plate od strane Privremenog adminstratora za Hercegovačku banku d.d. Mostar, s pozivom na tačku 5. navedene Odluke Visokog predstavnika za BiH.
9. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP-
680/07 od 13. maja 2009. godine (dostupna i na www.ustavnisud.ba ). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci, s obzirom da su osporene odluke donesene isključivo na temelju odluke Visokog predstavnika, u odnosu na koje je Evropski sud zaključio da Bosna i Hercegovina nema odgovornost, zaključio da je apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Isti stav je Ustavni sud zauzeo i u ostalim sličnim odlukama (vidi AP-3879/08 od 15. aprila 2009. godine, AP-
1276/07 od 10. juna 2009. godine, AP-1424/07 od 16. jula 2009. godine, AP-3692/08 od 17. septembra 2009. godine, AP-1002/09 od 14. oktobra 2009. godine dostupne na www.ustavnisud.ba ).
10. Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP-680/07 od 13. maja 2009. godine u cijelosti odnose i na predmetni slučaj , pa zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da je konkretnom slučaju apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović