Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1974/09 (Š. B., Š. M., K. M., H. I.)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1974/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1974/09, rješavajući apelaciju Šabana Bubala i drugih na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šabana Bubala, Šahze Memišević, Keme Moravca, Hamdije Ibrakovića, Sabine Dedić, Hazima Mrvoljaka i Zulejhe Begić podnesena protiv presude rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-

000070 od 24. marta 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Šaban Bubalo, Šahza Memišević, Kemo Moravac, Hamdija Ibraković, Sabina Dedić, Hazim Mrvoljak i Zulejha Begić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Maglaja, koje zastupa Nermina Pivić advokat iz Zenice, podnijeli su 24. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-000070 od 24. marta 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda Zavidovići odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-139/05 od 21. decembra 2006. godine, stavom I obavezana je tužena JU Osnovna škola "Sulejman Omerović Car" Maglaj da apelantima na ime neisplaćenih plaća, naknade za topli obrok i regres isplati pojedinačne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom kako je to navedeno u izreci prvostepene presude, stavom II obavezana je tužena da apelantima plati troškove parničnog postupka u iznosu od 17.850,00 KM, stavom III izreke odbijen je tužbeni zahtjev apelanta koji se odnosio na zakonsku zateznu kamatu, te stavom IV odbijen je u cjelosti tužbeni zahtjev Ibrahima Mačkovića.

3. Presudom Kantonalnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-

Gž-07-000475 od 7. novembra 2007. godine, djelomično je uvažena žalba umješača na strani tužene i prvostepena presuda u stavu I, II i III preinačena i tužena obavezana da apelantima naknaditi pojedinačne iznose sa zakonskom zateznom kamatom kako je to navedeno u izreci drugostepene presude, te je tužena obavezana naknaditi apelantima troškove parničnog postupka u iznosu od 19.120,00 KM, a u preostalom dijlu žalba umješača na strani tužene i žalba apelanta u cjelosti su odbijene.

4. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je presudu broj 070-0-Rev-08-000070 od 24. marta 2009. godine, kojom je revizija umješača na strani tužene odbijena, a revizija apelanta odbačena. U obrazloženju navedene presude između ostalog, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. Kako se u konkretnom slučaju revizijom koju su izjavili apelanti pobija samo kamata koja ne predstavlja glavni zahtjev, nego sporedno potraživanje to ista nije dozvoljena. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija tuženog nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

5. Apelanti se žale da im je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana 1. Protokoal broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-

000070 od 24. marta 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-

000475 od 7. novembra 2007. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena navedena presuda Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-000475 od 7. novembra 2007. godine, s obzirom da su apelanti 30. novembra 2007. godine izjavili reviziji protiv navedene presude Vrhovnom sudu, pa je nesporno da su apelanti navedenu presudu Kantonalnog suda primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. februara 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1974/09 (Š. B., Š. M., K. M., H. I.) | Sudska praksa | Aktio