Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1977/09 (T. R.)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1977/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1977/08, rješavajući apelaciju Tofika Ramića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tofika Ramića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać broj 001-0-Gž-09- 000 382 od 22. aprila 2009. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Tofik Ramić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa Vesna Rujević advokat iz Banja Luke, podnio je 23. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Gž-09-000 382 od 22. aprila 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-168/03, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-223/04 od 10. oktobra 2007. godine, raskinut je ugovor o prodaji i kupovini putničkog vozila opisanog u izreci presude, a koji ugovor je zaključen između Idriza Kalića kao kupca i tužitelja i apelanta kao prodavca i tuženog, pa je apelant obavezan vratiti tužitelju kupoprodajnu cijenu od 4.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 28. septembra 2001. godine pa do isplate te mu naknaditi troškove u iznosu od 480,00 KM.
3. Rješenjem Općinskog suda broj P-168/2003 od 24. decembra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-09-000 382 od 22. aprila 2009. godine, odbijen je prijedlog apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka u predmetu Općinskog suda broj P-168/03 i opozvano je raspravno rješenje sa ročišta za raspravljanje o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka od 12. decembra 2008. godine kojim je određeno novo ročište za raspravljanje o prijedlogu za ponavljenje postupka.
4. Nezadovoljan navedenom odlukom apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu izričito navodeći da osporava rješenje Općinskog i Kantonalnog suda kojima je odbačen njegov prijedlog za ponavljanje postupka, jer smatra da mu je na taj način povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenja Općinskog i Kantonalnog suda, kojima je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta», pa analogno tome ni građanska prava i obaveze apelanta. Sličnu praksu ima i Ustavni sud, koji je u vezi sa ovim pitanjem zaključio da se u postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-563/05 od 28. juna 2005. godine).
7. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za ponavljanje postupka. Stoga, postupak o odlučivanju o zahtjevu za ponavljanje postupka ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović