Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2003/07 (Uslužna zadruga sa potpunom odgovornošću «6 April» Sarajevo)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Postupak upisa u sudski registar
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2003/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP-2003/07, rješavajući apelaciju Uslužne zadruge sa potpunom odgovornošću « 6 April» Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Uslužne zadruge sa potpunom odgovornošću « 6 April» Sarajevo podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj: 009-0-PŽ-07-000047 od 3. aprila 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj: 065-0-

REG-06-002350 od 21. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Uslužna zadruga sa potpunom odgovornošću «6 April» Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 5. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj: 009-0-PŽ-07-000047 od 3. aprila 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj: 065-0-REG-06-

002350 od 21. decembra 2006. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj: 065-0-REG-06-002350 od 21. decembra 2006. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj: 009-0-PŽ-07-000047 od 3. aprila 2007. godine, izvršeno je usklađivanje statusa apelanta sa zakonom, promjene naziva, pristupanje osnivača apelanta i usklađivanje vanjskotrgovinskog poslovanja subjekta upisa odnosno poslova (djelatnosti) subjekta upisa u zemlji, koji su tačno naznačeni u obrascu 10 rješenja prilog broj 4.

3. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda navedeno je da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je u obrascu broj 10, prilog broj 4, izostavio djelatnost apelanta iz šifre 74.50 i 74.500. Kantonalni sud je naveo da je Odlukom o zakonu o posredivanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba («Sl. Novine FBiH» , broj 55/00; u daljnjem tekstu: Odluka) i Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba («Sl. Novine FBiH», broj 41/01 i broj 22/05; u daljnjem tekstu: Zakon), u članu 4 propisano da se radi zadovoljavanja potreba u oblasti zapošljavanja, te praćenja kretanja na tržištu rada, u skladu sa ovim Zakonom i drugim propisima, osniva Federalni zavod. Članom 26. stav 1. je propisano da posredovanje u zapošljavanju na teritoriji Federacije BiH obavlja Služba za zapošljavanje u skladu sa Zakonom i propisom kantona, a stavom 2. istog člana je propisano da posredovanje u zapošljavanju iz stava 1. ovog člana mogu obavljati i druge pravne osobe u skladu sa ovim Zakonom. Nadalje, da je članom 63. Zakona propisano da danom stupanja na snagu ovog Zakona na teritoriji Federacije BiH prestaje primjena propisa i odluka iz oblasti zapošljavanja koje su se primjenjivale do dana stupanja na snagu ovog Zakona. Obzirom da je Zakon stupio na snagu 3. oktobra 2001. godine apelant se više nije mogao baviti djelatnošću posredovanja u zapošljavanju nazaposlenih osoba, jer je u tu svrhu osnovan Federalni zavod odnosno njegove službe za zapošljavanje, odnosno privatne agencije osnovane u tu svrhu u skladu sa zakonom, što nije slučaj sa apelantom. Takođe, Općinski sud je naveo da je za odlučivanje nebitan žalbeni prigovor apelanta da nije tražio usklađivanje djelatnosti i da je prvostepeni sud raspravljao mimo njegovog zahtjeva, jer je prvostepeni sud morao prilikom odlučivanja izvršiti usklađivanje djelatnosti apelanta u skladu sa zakonom. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da je neosnovano pozivanje apelanta da su neke zadruge nakon suklađivanja zadržale šifru 74.50 i 74.500, jer apelant svoje pravo ne može temeljiti na tuđem nepravu. Kantonalni sud je, takođe, naglasio da je apelant izjavio dopunu žalbe 5. februara 2007. godine, ali da je ovaj sud nije razmatrao, jer je izjavljena nakon proteka roka za žalbu.

4. Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije kao i pravo na rad.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

6. Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, uopšte primjenjive na konkretan slučaj.

7. U vezi s tim Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

8. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 2460/08 od 14. oktobra 2008. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.

9. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na konkretan predmet. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, upisa, odnosno usklađivanja statusa apelanta sa zakonom u sudskom registru nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Takođe, apelant se žali da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud zaključuje da se pobijanom odlukom odlučivalo o postojanju zakonskih uslova o zahtjevu apelanta da kao njegova registrovana djelatnost ostane djelatnost posredovanje u zapošljavanju pod šifrom 74.50 i 74.500, a ne o imovinskim pravima apelanta, pa se shodno tome, u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija u i ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U odnosu na navode apelanta da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da je već utvrđeno da se u predmetnom postupku nije raspravljalo o bilo kakvom građanskom pravu ili obavezi apelanta, te kako član 13. Evropske konvencije garantuje efektivan pravni lijek samo u odnosu na neko pravo zaštićeno Evropskom konvencijom, slijedi da su i navodi apelacije o povredi člana 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Također, imajući u vidu da je u apelantovom slučaju Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke zaključio da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na rad i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2003/07 (Uslužna zadruga sa potpunom… | Sudska praksa | Aktio