Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2199/09 (JP «Željeznice» FBiH)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2199/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2199/09, rješavajući apelaciju JP «Željeznice» FBiH, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP «Željeznice» FBiH podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Uvl-42/05 od 9. aprila 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. JP «Željeznice» FBiH (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa zakonski zastupnik, predsjednik uprave Narcis Džumhur, podnio je 10. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-42/05 od 9. aprila 2009. godine.

2. Služba za opću upravu i stambene poslove, Općine Zenica (u daljnjem tekstu: Služba) je rješenjem broj 03-372-4616/98 od 4. jula 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline, Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-23-864/02 od 9. januara 2004. godine, odbila kao neosnovan zahtjev Ankice Bosiočić za vraćanje u posjed stana u Zenici, u ulici Derviša Imamovića broj 2, te predmetni stan koji trenutno koristi kao privremeni koristnik Jasmin Kurić stavila na raspolaganje Općini Zenica i utvrdila da Jasminu Kurću ne pripada pravo na alternativni smještaj.

3. Ankica Bosiočić, Jasmin Kurić i apelant su protiv rješenja Ministarstva broj 12-23-864/02 od 9. januara 2004. godine podnijeli tužbu Kantonalnom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koja je presudom broj U-22/04 od 11. maja 2005. godine, odbijena kao neosnovana.

4. Rješavajući o zahtjevu Ankice Bosiočić za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj U-22/04 od 11. maja 2005. godine, Vrhovni sud je presudom broj Uvl-42/05 od 9. aprila 2009. godine zahtjev uvažio i pobijanu presudu preinačio na način što je tužbu uvažio, osporeno rješenje Ministarstva i prvostepeno rješenje Službe poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. U obrazloženju presude Vrhovni sud navodi da se nije moglo sa sigurnošću zaključiti da su presuda Kantonalnog suda i oba rješenja upravnih organa zasnovani na pravilnoj primjeni materijalnog prava, te da je prije donošenja rješenja o zahtjevu Ankice Bosiočić za povrat predmetnog stana bilo potrebno ispitati da li se predmetni stan može smatrati njenim domom i zavisno od utvrđenog odlučiti o njenom zahtjevu.

5. Apelant smatra da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju, budući da je presudom Vrhovnog suda broj Uvl-42/05 od 9. aprila 2009. godine uvažen zahtjev Ankice Bosiočić za vanredno preispitivanje presude, poništena presuda Kantonalnog suda broj U-22/04 od 11. maja 2005. godine i rješenja Ministarstva i Službe, te je postupak o predmetu apelacije u toku pred prvostepenim organom kojemu je predmet vraćen na ponovni postupak, slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2199/09 (JP «Željeznice» FBiH) | Sudska praksa | Aktio