Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2254/09 (Visoka poslovna škola industrijskog inženjerstva, organizacije i menadžmenta)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Postupak upisa u sudski registar
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2254/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2254/09, rješavajući apelaciju Visoka poslovna škola industrijskog inženjerstva, organizacije i menadžmenta, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Visoka poslovna škola industrijskog inženjerstva, organizacije i menadžmenta podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Pž-09-000 021 od 16. aprila 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj 071-0-Reg-07-002126 od 24. februara 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Visoka poslovna škola industrijskog inženjerstva, organizacije i menadžmenta (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Osman Mulahaliović, advokat iz Brčko Distrikta BiH, podnio je 13. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-
Pž-09-000 021 od 16. aprila 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-Reg-07-002126 od 24. februara 2009. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-Reg-07-002126 od 24. februara 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Pž-09-000 021 od 16. aprila 2009. godine, odbijena je prijava apelanta radi promjene upisa u sudski registar – upisa osnovnog kapitala. U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da je po prijemu zahtjeva za upis u sudski registar osnovnog kapitala, prvostepeni sud zaključkom od 13. juna 2008. godine naložio apelantu da izvrši promjenu statusa i utvrđivanje opštih akata u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju («Službeni glasnik RS» broj 85/06), kod činjenice da više škole u skladu sa navedenim zakonom ne postoje, iste su ukinute, te da se slijedom toga pribavi suglasnost ministarstva i pravilno podnese prijava. Kako apelant nije postupio u ostavljenom roku od 30 dana, prvostepeni sud je odlučio kao u izreci a na osnovu odredbe člana 54. stav 3. Zakona o upisu u sudski registar («Službeni glasnik RS» broj 42/05).
3. Apelant smatra da mu je u postupku pred Osnovnim i Okružnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
5. S obzirom da apelant smatra da mu je osporenim rješenjima, kojima je odbijen njegov prijedog promjene upisa u sudski registar – upisa osnovnog kapitala, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na slučaj apelanta.
6. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
7. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine i broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine dostupne na www.ustavnisud.ba ), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.
8. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na slučaj apelanta. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku upisa u sudski registar – upisa osnovnog kapitala, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Takođe, apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, Ustavni sud primjećuje kako je predmetnim odlukama odbijen njegov prijedog radi promjene upisa u sudski registar – upisa osnovnog kapitala. Ustavni sud zaključuje da se pobijanim odlukama odlučivalo o postojanju zakonskih uslova za upis u sudski registar, a ne o imovinskim pravima apelanta, pa se shodno tome, u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija u i ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović