Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2411/07 (K. Z.)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Zloupotreba prava na podnošenje apelacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2411/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2411/07, rješavajući apelaciju Kadira Zulića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 7. i člana 59. stav 2. tačka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kadira Zulića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši, zbog toga što je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Kadir Zulić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Todorova-Velika Kladuša, koga zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 22. avgusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zbog nerazumne dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u pravnoj stvari poništenja darovnog ugovora po tužbi apelanta.

2. Apelant je 19. marta 2001. godine podnio tužbu protiv F.Z. (u daljnjem tekstu: tužena) Općinskom sudu radi poništenja darovnog ugovora zaključenog 16. marta 2001. godine između M.Z. i tužene. Apelant je naveo u apelaciji da od dana podnošenja predmetne tužbe nadležni sud nije preduzeo niti jednu pravnu radnju.

3. Ustavni sud je 8. februara 2008. godine predmetnu apelaciju proslijedio na izjašnjenje Općinskom sudu, koji je dostavio Ustavnom sudu odgovor u kojem je priložio pismenu izjavu-podnesak apelanta od 6. marta 2002. godine o povlačenju predmetne tužbe, te zapisnik sa ročišta kod ovog suda od 6. marta 2002. godine na kojem je donijeto rješenje o povlačenju predmetne tužbe. Općinski sud je dostavio Ustavnom sudu i „molbu“ apelanta za oslobađanje od plaćanja sudske takse, kao i naredbu istog suda od 9. aprila 2002. godine kojom se apelant iste obaveze oslobađa.

4. Apelant smatra da mu je zbog neodlučivanja Općinskog suda po njegovoj tužbi od 19. marta 2001. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 7. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 7. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

7. apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije;».

6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog neodlučivanja Općinskog suda po njegovoj tužbi od 19. marta 2001. godine. Apelant navodi da nakon podnošenja tužbe nadležni sud nije preduzeo niti jednu pravnu radnju u vezi s istom, navodeći da mu je takvim postupanjem Općinskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, uvidom u dokumentaciju koju je Općinski sud dostavio Ustavnom sudu u svom odgovoru, Ustavni sud zaključuje da je apelant svjesno, prilikom podnošenja apelacije, propustio da informiše Ustavni sud o bitnim činjenicama u vezi sa predmetnom apelacijom, koje se odnose, prvenstveno, na njegovo svojevoljno povlačenje predmetne tužbe pismenim podneskom od 6. marta 2002. godine, a zatim i donošenje rješenja Općinskog suda o povlačenju predmetne tužbe, kao i na apelantovu „molbu“ Općinskom sudu za oslobađanje od plaćanja sudske takse, koje ga je isti sud naredbom od 9. aprila 2002. godine oslobodio. I pored toga što je svjestan činjenice da je povukao tužbu, kao i da je izdejstvovao oslobađanje od obaveze plaćanja sudske takse, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu tvrdeći da u konkretnom predmetu sud nije poduzeo niti jednu radnju po njegovoj tužbi.

7. Imajući u vidu naprijed navedene odlučujuće činjenice u konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da se apelant žali na dužinu trajanja postupka, koji je okončan 2002. godine, pritom svjesno propuštajući da navede ove relevantne činjenice u apelaciji. Imajući to u vidu, Ustavni sud podsjeća da njegov zadatak nije da meritorno razmatra apelacije kojima je zloupotrebljeno pravo na njihovo podnošenje, stvarajući time nepotreban posao koji je inkompatibilan sa njegovom stvarnom funkcijom (vidi, mutatis mutandis, odluka o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu M. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 13284/87, od 15. oktobra 1987. godine i Odluka Ustavnog suda broj AP-1001/06 od 13. septembra 2007. godine, tačka 14, dostupna na www.ustavnisud.ba ).

8. Prema svemu navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 7. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2411/07 (K. Z.) | Sudska praksa | Aktio