Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-593/09 (M. B.)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-593/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP-593/09, rješavajući apelaciju Mare Božičković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mare Božičković podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-
0-Rev-07-001 075 od 28. novembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-06-000 025 od 3. oktobra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju broj P-319/04 od 17. novembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mara Božičković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljeskovih Voda, podnijela je 25. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-
07-001 075 od 28. novembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-06-000 025 od 3. oktobra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-319/04 od 17. novembra 2005. godine. Apelantica je 17. juna 2009. godine dopunila apelaciju.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-319/04 od 17. novembra 2005. godine, potvrđenom Presudom Okružnog suda broj 013-0-Gž-06-000 025 od 3. oktobra 2007. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev tužioca D.B. i utvrđeno je da apelantica nije stekla pravo služnosti kolskog puta za prolaz vozilima kroz dvorište tužioca, koje se nalazi na parceli pobliže određenoj u dispozitivu predmetne presude-kao poslužnog dobra, u korist parcele, takođe pobliže određene u dispozitivu predmetne presude-kao povlasnog dobra, te je apelantici zabranjeno korištenje sporne parcele za prolaz vozilima u svoju parcelu i obavezana je da se ubuduće kani korištenja prolaza kroz dvorište tužioca. Takođe, predmetnom presudom apelantica je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.166,50 KM.
3. Apelantica je 13. novembra 2007. godine izjavila reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 013-0-Gž-06-000 025 od 3. oktobra 2007. godine, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedozvoljenu Rješenjem broj 118-0-Rev-07-001 075 od 28. novembra 2008. godine. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela osporene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, odnosno ukoliko odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava i u drugim slučajevima. Konstatujući da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ne prelazi cenzus iz člana 237. stav 2. ZPP-a, te da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
4. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-07-001 075 od 28. novembra 2008. godine odbacio kao nedozvoljenu apelantice izjavljenu protiv Presude Okružnog suda broj 013-0-Gž-06-000 025 od 3. oktobra 2007. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda 013-0-Gž-06-000 025 od 3. oktobra 2007. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici uručena Presuda Okružnog suda 013-0-Gž-06-000 025 od 3. oktobra 2007. godine, budući da je apelantica 13. novembra 2007. godine izjavila reviziju protiv te presude. Iz navedenog proizilazi zaključak da joj je predmetna presuda uručena prije tog datuma. S obzirom da je apelacija podnesena 25. februara 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović