Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-699/09 (H. K.)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-699/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 699/09, rješavajući apelaciju Hajrudina Kasumovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajrudina Kasumovića podnesena zbog dužine trajanja postupka izvršenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, broj 634-202-1/1 od 1. maja 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Hajrudin Kasumović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, trenutno nastanjen u Švedskoj, koga zastupaju Branislav Kosić i Sanjin Kosić, advokati iz Banjaluke, podnio je 6. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka izvršenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC), broj 634-202-1/1 od 1. maja 2001. godine.

2. Odlukom CRPC, broj 634-202-1/1 od 1. maja 2001. godine, potvrđeno je da je apelant 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava na stanu u ulici Braće Lastrić broj 6 (sada Kninska broj 6) u Banjaluci.

3. Rješavajući po zahtjevu apelanta za izvršenje CRPC odluke, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek) donijelo je zaključak, broj I-08-2433/01 od 28. maja 2003. godine, kojim je po službenoj dužnosti obustavljen postupak izvršenja do donošenja pravosnažne sudske odluke u skladu sa članom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica.

4. Apelant je 24. septembra 2008. godine obavijestio Odsjek da je sudski spor koji je pokrenuo privremeni korisnik predmetnog stana pravosnažno okončan rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci, broj P-668/03 od 16. januara 2008. godine, te je zatražio nastavak prekinutog postupka izvršenja CRPC odluke.

5. Apelant je ponovo 19. decembra 2008. godine podnio zahtjev Odsjeku za nastavak prekinutog postupka izvršenja CRPC odluke.

6. Apelant samtra da mu je zbog dužine trajanja postupka izvršenja CRPC odluke povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 206. Zakona o opštem upravnom postupku (»Službeni glasnik RS» broj 13/02) propisano da ako organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku stranka ima pravo žalbe kao da je njen zahtjev odbijen. Pored toga, članom 17. Zakona o upravnim sporovima Republike Srpske (»Službeni glasnik RS» broj 109/05) je propisano da ako prvostepeni organ nije u roku od 60 dana ili posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese žalbu drugostepenom organu, kao i da protiv rješenja drugostepenog organa pokrene upravni spor, kao i u slučaju ako ovaj organ ne donese rješenje. Dakle, u skladu sa naprijed navedenim zakonskim odredbama, obzirom da nadležni upravni organ nije donio odluku po njegovim zahtjevima za izvršenje CRPC odluke nakon okončanja sudskog postupka zbog kojeg je izvršenje bilo obustavljeno, apelant je imao mogućnost da podnese žalbu, odnosno pokrene upravni spor kao da je njegov zahtjev odbijen. S obzirom da apelant to nije učinio, Ustavni sud zaključuje da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-699/09 (H. K.) | Sudska praksa | Aktio