Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-636/09 (Đ.K.)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-636/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 636/09, rješavajući apelaciju Đ.K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đ.K. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-08-000-260 od 13. januara 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Ž-07-000-547 od 30. oktobra 2007. godine, i rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu, broj 075-0-P-06-000-096 od 6. decembra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Đ.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Janjila, kojeg zastupa Feho Botonjić, advokat iz Ključa, podnio je 6. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-000-260 od 13. januara 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-07-000-547 od 30. oktobra 2007. godine, i rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 075-0-P-06-000-096 od 6. decembra 2006. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 075-0-P-06-000-096 od 6. decembra 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Ž-07-000-547 od 30. oktobra 2007. godine, odbačena je kao neblagovremena tužba apelanta koju je podnio protiv poslodavca ŠG „Oštrelj-Drinić“ (u daljnjem tekstu: poslodavac) radi vraćanja na posao. Osnovni sud je obrazložio da je, u konkrentom slučaju, nesporno da je do povrede apelantovih prava iz ugovora o radu došlo odjavljivanjem apelanta od strane poslodavca i prestankom njegovog radnog odnosa 31. oktobra 2004. godine, a što je uslijedilo nakon donošenja odluke poslodavca o obustavljanju proizvodnje 25. oktobra 2004. godine. Budući da je apelant saznao za povredu prava iz radnog odnosa 31. oktobra 2004. godine, a tužbu sud je podnio 12. aprila 2006. godine, Osnovni sud je zaključio da je ista neblagovremena u smislu člana 105. Zakona o radu, a kojim je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio prava iz radnog odnosa može podnijeti tužbu za zaštitu tog prava u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najduže u roku od tri godine od dana kada je povreda učinjena.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-08-000-260 od 13. januara 2009. godine, odbio reviziju apelanta kao neosnovanu. Vrhovni sud je istakao da je apelant nesporno saznao za povredu svojih prava od onog momenta kada nije primio platu i kada mu je zaključena radna knjižica, tj. nakon 31. oktobra 2004. godine, a tužbu sudu je podnio 26. aprila 2006. godine, te je ocijenio da je pravilan i na zakonu zasnovan zaključak nižestepenih sudova da je apelantova tužba neblagovremena.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Ustavni sud zapaža da nadležni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta koji se odnosio na zaštitu prava iz radnog odnosa, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti ovog dijela tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović