Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2096/07 (DOO „Heureka“ Izumi i nove tehnologije Bihać)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2096/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2096/07, rješavajući apelaciju DOO „Heureka“ Izumi i nove tehnologije Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. tačka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO „Heureka“ Izumi i nove tehnologije Bihać podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu, koji se vodi radi izvršenjapresude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni su
d) broj PS-357/03 od 5. juna 2003. godine, jer se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. DOO „Heureka“ Izumi i nove tehnologije Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hajrudin Ferizović, podnio je 10. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), koji se vodi radi radi izvršenja presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj PS-357/03 od 5. juna 2003. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj Ip-2095/04 od 5. juna 2007. godine, djelimično je usvojen precizirani prijedlog apelanta kao tražioca izvršenja od 21. februara 2007. godine, a na osnovu presude Kantonalnog suda, broj PS-357/03 od 5. juna 2003. godine, rješenja Kantonalnog suda, broj PS-357/03 od 2. oktobra 2003. godine i presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Pž-233/03 od 6. jula 2004. godine, i to u dijelu namirenja glavnog duga i troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, te je određeno izvršenje i naloženo izvršeniku, Federaciji Bosne i Hercegovine, da namiri apelantu iznos od 22.935, 16 KM uz naknadu troškova spora u parničnom postupku u iznosu od 13.200,00 KM na ime plaćene takse i 13.689,00 KM naknade za rad apelanta, što ukupno iznosi 26.889,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 14. juna 2003. godine. Pored toga, određeni su troškovi izvršnog postupka i to troškovi sudske takse u iznosu od 7.434,70 KM i troškovi apelanta zastupanog po punomoćniku u iznosu od 4.014,00 KM, što ukupno iznosi 11.448,72 KM, koje je izvršenik dužan namiriti apelantu.
3. U preostalom dijelu prijedlog apelanta za namirenje zakonskih zateznih kamata na glavni dug od 220.935,16 KM od 14. juna 2003. godine do dana isplate i za namirenje preostalog dijela troškova preciziranih u podnesku od 21. februara 2007. godine odbijen je kao neosnovan.
4. Općinski sud je naveo da će se izvršenje provesti pljenidbom i prenosom novčanih sredstava sa transakcijskog računa izvršenika broj 1540012000159952 otvorenog kod Upi banke d.d. Sarajevo, te je naložio navedenoj poslovnoj banci izvršenika da postupi po ovom rješenju i izvrši pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u iznosu od 220.935,16 KM, iznosu od 13.200,00 KM na ime plaćene takse u parničnom postupku i iznosu od 7.434,72 KM na ime sudske takse na prijedlog i odluku u izvršnom postupku sa navedenog transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun apelanta broj 3385002200361208 otvoren kod Unikredit Zagrebačke banke d.d. Bihać, a troškove parničnog postupka na ime naknade za rad punomoćnika u iznosu od 13.689,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 14. juna 2003. godine i troškove izvršnog postupka u iznosu od 4.014,00 KM prenese na račun punomoćnika apelanta broj 3385002200689747 otvoren kod Unikredit Zagrebačke banke d.d. Bihać.
5. Općinski sud je podsjetio da je ovaj sud na prijedlog apelanta od 21. oktobra 2004. godine, a na osnovu izvršne sudske odluke donio rješenje, broj IP-2095/04 od 22. novembra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Pž-295/04 od 25. jula 2005. godine, proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari i odbacio je apelantov prijedlog za dozvolu izvršenja kao nedopušten, te odredio da se po pravomoćnosti rješenja prijedlog za dozvolu izvršenja, zajedno s izvršnom ispravom, dostavi Federalnom ministarstvu finansija jer je utvrđeno da se radi o potraživanju nastalom za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti. Općinski sud je, također, istakao da je nakon odluke Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu u predmetu apelanta broj AP-
2069/05, kojom je utvrđena povreda apelantovih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer je onemogućeno izvršenje pravomoćne sudske presude, apelant podnio prijedlog za izvršenje shodno pomenutoj izvršnoj sudskoj odluci i odluci Ustavnog suda.
6. Nadalje, Općinski sud je istakao da apelant prijedlog za izvršenje nije u cjelosti uskladio sa izvršnom sudskom odlukom, radi čega je određeno izvršenje na način bliže naveden u dispozitivu rješenja o izvršenju. U odnosu na odbijanje prijedloga apelanta za namirenje zateznih kamata na glavni dug, kao i potraživanje troškova za sastav žalbe na rješenje o izvršenju, Općinski sud je obrazložio da isti nisu niti dosuđeni presudom Kantonalnog suda, broj PS-357/03 od 5. marta 2003. godine, koja je izvršni naslov u konkretnom slučaju. U vezi sa dosuđenim troškovima postupka i troškovima apelanta zastupanog po punomoćniku, Općinski sud je naveo da su isti određeni prema članu 46. Zakona o taksama, tarifni broj 1, odnosno Tarifi o nagradama i naknadnim troškovima za rad advokata, te Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine.
7. Protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda, broj Ip-2095/04 od 5. juna 2007. godine, apelant je izjavio prigovor u odnosu na dio rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za namirenje troškova izvršnog postupka.
8. Prema informaciji koju je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud 27. januara 2009. godine, Općinski sud u Goraždu je presudom, broj 45-0-Ps-008411-08-PS od 26. decembra 2008. godine odbio tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se naloži tuženoj Federaciji Bosne i Hercegovine i Kantonu Sarajevo da mu solidarno na ime naknade štete isplate iznos od 80.000,00 KM sa zateznom kamatom počev od 30. novembra 2007. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da mu nadoknade troškove parničnog postupka, sve u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.
9. U obrazloženju pomenute presude je navedeno da je nesporno da je okončan postupak izvršenja prema rješenju Općinskog suda, broj Ip-2095/04 od 5. juna 2007. godine, nakon što je odbijen kao neosnovan prigovor apelanta izjavljen protiv pomenutog rješenja, te da je apelant kao tražilac izvršenja namiren 12. septembra 2007. godine. Nadalje, cijeneći navode apelanta u tužbi da je zbog trajanja postupka izvršenja pretrpio štetu u iznosu od 80.000,00 KM, Općinski sud u Goraždu je naveo da, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno da apelant nije dokazao da je radnjama za koje odgovaraju tuženi pretrpio pomenutu štetu, u skladu sa odredbama člana 59. zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine, te člana 172. Zakona o obligacionim odnosima.
10. Iz navoda apelanta u apelaciji proizilazi da apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.“
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (1) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje [...] (6) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
12. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na dužinu trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom, a radi izvršenja presude Kantonalnog suda, broj PS-357/03 od 5. juna 2003. godine.
13. Ustavni sud je na zasjedanju 21. decembra 2006. godine usvojio Odluku o dopustivosti i meritumu u predmetu apelanta broj AP-2069/05, koja se odnosi na isto pitanje koje je predmet apelacije. Navedenom odlukom utvrđena je povreda prava apelanta na pristup sudu kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je zakonom ili kojim drugim aktom vlasti onemogućeno izvršenje pravosnažne sudske presude, i ocjenjeno je da takav zakon ili drugi akt stavlja «pretjeran teret na pojedince», čime ne zadovoljava uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca. Ustavni sud je u tač. 17. 18 i 19. navedene odluke istakao: umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma ove odluke u pogledu apelantovih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge date u odlukama u predmetima AP 276/05 od 9. februara 2006. godine i AP 703/04 od 23. marta 2005. godine („Službeni glasnik BiH“ 32/05 od 24. maja 2005. godine), koje su donesene povodom istih pravnih pitanja. Razlozi navedeni u tim odlukama u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantovog ustavnog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Iako je utvrdio kršenje apelantovog ustavnog prava, Ustavni sud u ovoj odluci nije naložio pravne lijekove za otklanjanje posljedica tog kršenja. Naime, pravni lijekovi koje je Ustavni sud naložio u svojoj ranijoj odluci broj AP 703/04 od 23. marta 2005. godine, se odnose na sve u relevantno istoj ili sličnoj situaciji, pa tako i na apelanta.
14. U skladu sa navedenim Ustavni sud zapaža da je navedenom Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-2069/05 riješio apelaciju apelanta koja se odnosi na isto pitanje koje je predmet ove apelacije. Apelant nije Ustavnom sudu predočio navode ili dokaze koji ukazuju da postoji osnov da Ustavni sud o istim pitanjima ponovo odlučije. Stoga Ustavni sud zaključuje da se radi o istim pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
15. U smislu odredbe člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, apelacija će se odbaciti kao nedopuštena, ukoliko se utvrdi da se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović