Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-462/09 (Zapadno-hercegovački Kanton)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-462/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 462/09 rješavajući apelaciju Zapadno-hercegovačkog Kantona na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zapadno-hercegovačkog

Kantona podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-08-000362 od 16. decembra 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 008-0-Gž-

07-000-507 od 21. januara 2008. godine, i presude Općinskog suda u Ljubuškom, broj 063-0-P-07-000-306 od 25. septembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zapadno-hercegovački Kanton (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 13. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-08-

000362 od 16. decembra 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 008-0-Gž-07-000-507 od 21. januara 2008. godine, i presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 063-0-P-07-000-306 od 25. septembra 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj 063-0-P-07-000-306 od 25. septembra 2007. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-07-000-507 od 21. januara 2008. godine, apelant kao tuženi je obavezan da na ime neisplaćene razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora-regresa za 2004. i 2005. godinu isplati tužiteljici J.P. ukupan iznos od 3.092,51 KM sa zakonskom zaetznom kamatom koja teče od 28. decembra 2006. godine pa do konačne isplate, kao i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 820,00 KM sve u roku od 15 dana, dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000362 od 16. decembra 2008. godine, odbačena je kao nedozvoljena revizija apelanta izjavljena protiv drugostepene presude, zbog toga što vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM u skladu Zakonom o parničnom postupku. Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju dosuđeni iznos po pravomoćnoj presudi ne doseže propisani cenzus, kako je propisano članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-08-000362 od 16. decembra 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-07-000-507 od 21. januara 2008. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-07-000-507 od 21. januara 2008. godine.

8. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu presuda Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-07-000-507 od 21. januara 2008. godine, uručena 25. januara 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. februara 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-462/09 (Zapadno-hercegovački Kanton) | Sudska praksa | Aktio