Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2598/09 (D. V.)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2598/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2598/09, rješavajući apelaciju Drage Vučenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Vučenovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118- 0-Rev-09-000 111 od 24. juna 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Drago Vučenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 12. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-09-000 111 od 24. juna 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) Mal- 2620/04 od 28. februara 2008. godine, koja je potvrđeno presudom Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-000862 od 27. maja 2008. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta da mu tuženi Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, filijala Banja Luka, isplati iznos od 493,00 KM na ime kamate za neblagovremeno isplaćeni dug po osnovu revizije i naknade za tuđu pomoć sa 10 % kamata na iznos od 493,00 KM počev od 5. januara 2007. godine.
3. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 118-0-Rev-09-000 111 od 24. juna 2009. godine, kojom je revizija umješača na strani tužene odbijena, a revizija apelanta odbačena. U obrazloženju navedene presude između ostalog, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. Kako se u konkretnom slučaju revizijom koju su izjavili apelanti pobija samo kamata koja ne predstavlja glavni zahtjev, nego sporedno potraživanje to ista nije dozvoljena. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija tuženog nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
4. Apelant nije precizirao koja prava zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) smatra povrijeđenim.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-09-000 111 od 24. juna 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-08- 000862 od 27. maja 2008. godine
8. S obzirom na to da je apelantu 2. septembra 2008. godine uručena presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-000862 od 27. maja 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 12. augusta 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović