Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2621/07 (H. i M. A.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nekretnina
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2621/07

Apelacija

Odluka o meritumu

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2621/07, rješavajući apelaciju Hamze Alagića i Muhareme Alagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 1. i 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudijana sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Hamze Alagića i Muhareme Alagić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 022-0-I-07-000-134 (ranije I-

140/03).

Nalaže se Općinskom sudu u Sanskom Mostu da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu broj 022-0-I-07-000-134 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nalaže se Općinskom sudu u Sanskom Mostu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamze Alagića i Muhareme Alagić u odnosu na član II/3.f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te član 8. Evropske konvencije i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Hamza Alagić i Muharema Alagić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sanskog Mosta, sa boravištem u Njemačkoj, koje zastupa advokat Adil Draganović, podnijeli su 24. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnom predmetu Općinskog suda u Sanskom Mostu ( u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 022-0-I-07-000-134 (ranije I-140/03). Apelanti su dopunili apelaciju 9. oktobra 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 12. novembra 2007. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 19. oktobra 2009. godine da dostavi spis broj I-140/03.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. novembra 2007. godine.

4. Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je 26. oktobra 2009. godine dostavio neposredno spis Općinskog suda sa napomenom da je on bio uložen u spis tog suda broj 001-0-GŽ-07-001572.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 16. novembra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Rješenjem Općinskog suda broj Pl-1/03 od 3. februara 2003. godine uvažen je platni nalog tužitelja DD «Files» Sanski Most kojim je tražio da se naloži apelantima da plate tužitelju na ime glavnog duga iznos od 32.361,76 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 7. septembra 2002. godine do isplate i sa troškovima postupka. Apelanti protiv navedenog rješenja nisu izjavili prigovor, te je rješenje postalo pravomoćno 13. marta 2003. godine.

8. Rješenjem Općinskog suda broj I-140/03 od 14. aprila 2003. godine, donesenom po prijedlogu DD «Files» Sanski Most (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), dopušteno je izvršenje pravomoćnog platnog naloga protiv apelanata kao izvršenika pljenidbom nekretnina apelanata – u Sanskom Mostu, Ul. Veljka Miljevića, u katastru označenih kao k.č.br. 1007/0003, zv. Okućnica, objekt kuća i zgrada površine 24 m² i dvorište površine 230 m² iz p.l.br. 4203 k.o. Sanski Most (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), njihovom prodajom na javnoj dražbi a zatim isplatom dugovanih iznosa tražiocu izvršenja. Istim rješenjem određena je privremena mjera kojom je zabranjeno apelantima da otuđe i opterete predmetne nekretnine uz zabilježbu zabrane u zemljišnim knjigama. Rješenje je dostavljeno apelantima 24. decembra 2003. godine.

9. Predmetno rješenje je dostavljeno Općinskoj službi za geodetske poslove, katastar nekretnina i kartografiju Općine Sanski Most (u daljnjem tekstu: katastar) radi zabilježbe rješenja o izvršenju sa privremenom mjerom.

10. Rješenjem Općinskog suda broj I-140/03 od 10. februara 2004. godine odbijen je prigovor apelanata izjavljen 31. decembra 2003. godine protiv Rješenja o izvršenju od 14. marta 2003. godine kao neosnovan. Sud je u obrazloženju naveo da je tražilac izvršenja u parničnom postupku ishodio izvršnu ispravu prikladnu za izvršenje, te da prigovori apelanata nisu prigovori koji sprečavaju izvršenje u smislu člana 47. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Apelanti su predmetno rješenje primili 19. februara 2004. godine. Rješenje o izvršenju je postalo pravomoćno 28. februara 2004. godine.

11. Rješenjem Općinskog suda donesenom na ročištu održanom 31. januara 2005. godine utvrđena je vrijednost predmetnih nekretnina (kuća i zgrada površine 24 m² i dvorište površine 230 m² iz p.l.br. 4203 k.o. Sanski Most) u iznosu od 135.705,00 KM, čiju vrijednost je procijenio vještak E.P. U svom nalazu vještak je konstatirao da je uviđajem na licu mjesta (zajedno sa sudijom) utvrdio da objekt od 24 m² na terenu ne postoji, da je na njegovom mjestu izgrađena nova kuća ukupne korisne površine od 179 m², te da je utvrđena tržišna vrijednost individualne porodične kuće apelanata. Rješenje o procjeni nekretnina je, prema konstataciji Općinskog suda u zapisniku od 30. juna 2005. godine, postalo pravosnažno 8. februara 2005. godine.

12. Zaključkom suda broj I-140/03 od 30. juna 2005. godine utvrđeno je da su predmetne nekretnine prodate tražiocu izvršenja kao jedinom ponuđaču za postignutu cijenu u iznosu od 50.779,41 KM (što sadrži glavni dug u iznosu od 32.361,76 KM i sporedna potraživanja-kamate i troškove postupka), te je utvrđeno da se tražilac izvršenja kao kupac oslobađa uplate postignute cijene budući da se radi o kompenzaciji međusobnih potraživanja. Zaključak je apelantima dostavljen putem pošte 7. jula 2005. godine.

13. Rješenjem o dosudi od 22. jula 2005. godine Općinski sud je tražiocu izvršenja kao ponuđaču-kupcu, koji je predmetne nekretnine kupio na trećem ročištu za prodaju nekretnina, dosudio predmetne nekretnine upisane u p.l. br. 4203 k.o. Sanski Most, dotadašnje vlasništvo apelanata. Stavom drugim izreke rješenja određeno je da se predmetne nekretnine predaju odmah u posjed tražiocu izvršenja kao kupcu, te je, stavom tri izreke rješenja, određeno da se nalaže katastru Općine Sanski Most da po pravosnažnosti ovog rješenja i izmirenju poreskih obaveza kupca izvrši upis prava vlasništva tražioca izvršenja na predmetnim nekretninama sa 1/1.

14. Tražitelj izvršenja je podneskom od 3. augusta 2006. godine obavijestio sud da je Rješenje o dosudi broj I-140/03 od 22. jula 2005. godine provedeno u zk. rješenju broj 022-Dn-k-06-

000 023 od 31. januara 2006. godine, te da je nakon toga to rješenje provedeno i u katastarskom operatu za k.o. Sanski Most (s obzirom na to da za ovu k.o. još nije uspostavljen zk.). U podnesku se, dalje, navodi da je po donošenju rješenja o izvršenju sud po službenoj dužnosti odredio zabilježbu izvršenja u smislu člana 72. stav 1. ZIP-a, pa budući da je doneseno rješenje o dosudi, tražilac izvršenja je zatražio da sud donese rješenje o brisanju zabilježbe izvršenja u smislu člana 93. stav 2. ZIP-a.

15. Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-1113/05 od 20. decembra 2006. godine, koje je dostavljeno Općinskom sudu 14. februara 2007. godine, uvažena je žalba apelanata, te je rješenje o dosudi od 22. jula 2005. godine ukinuto i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja sud je konstatirao da je, uz prijedlog za izvršenje, tražilac izvršenja priložio posjedovni list kao dokaz vlasništva na predmetnim nekretninama premda se vlasništvo dokazuje izvodom iz zemljišnih knjiga, odnosno rješenjem o polaganju isprava. Dalje je navedeno da je prvostepeni sud, prema članu 80. stav 3. ZIP-a, izvršio vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti stambenog objekta na predmetnim nekretninama, da je tom prilikom sasvim jasno utvrđeno da nema objekta od 24 m² i da na predmetnoj nekretnini postoji objekt višestruko veće površine od one koja je naznačena u katastru nekretnina. Međutim, bez obzira na to što taj objekt na kojem je predloženo izvršenje ne postoji na terenu, Općinski sud je utvrdio vrijednost objekta koji postoji i koji je sagrađen bez građevne dozvole, te je nakon toga utvrdio vrijednost nepostojećeg objekta na osnovu procjene stvarno postojećeg a višestruko većeg objekta od onog koji samo postoji u evidenciji katastra nekretnina. Navedeno je da je tako utvrđenu vrijednost objekta koji nije predmet prodaje, niti je na njemu predloženo izvršenje, prvostepeni sud unio u zaključak o prodaji, označavajući da je to vrijednost objekta od 24 m². Nekretnine na kojim je predloženo i određeno izvršenje (objekt od 24 m² i dvorište 230 m²) kupio je tražilac izvršenja, te su mu one dosuđene i apelantima je naloženo da mu ih predaju u posjed. S obzirom na to da objekt od 24 m² ne postoji, sud je naveo da je očigledno da se prodaja odnosi na objekt koji nije predmet izvršenja a čiju je vrijednost prvostepeni sud, ipak, utvrđivao i taj novosagrađeni objekt prodao. Prema zaključku Kantonalnog suda, Općinski sud je na ovaj način počinio niz bitnih povreda odredaba ZIP-a zbog čega je sud ocijenio žalbu apelanata osnovanom, ukinuo rješenje o dosudi i predmet vratio na ponovni postupak.

16. Apelanti su 22. januara 2007. godine Općinskom sudu, na broj I-140/03, podnijeli podnesak radi brisanja Rješenja o dosudi broj 140/03 od 22. jula 2005. godine i vraćanja u posjed zgrade i zemljišta na nesmetano korištenje, pozivajući se na Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-

1113/05.

17. Općinski sud je 4. jula 2007. godine obavijestio tražioca izvršenja da, shodno uputi drugostepenog suda, u smislu člana 113. ZIP-a, pokrene postupak uspostave zk. uloška za predmetnu nekretninu a radi okončanja izvršnog postupka. Navedeno je da će sud do formiranja zk. uloška zastati sa postupkom.

18. U vezi sa podneskom apelanata kojim su tražili brisanje rješenja o dosudi, odnosno zabilježbe izvršenja, Općinski sud je poslao apelantima obavještenje broj 022-0-I-07-000-134 od 6. augusta 2007. godine u kojem je naveo da su rješenjem o dosudi predmetne nekretnine dosuđene kupcu, te da je tim prestala svaka aktivnost tog suda u konkretnom slučaju. Općinski sud je naveo da je donošenjem rješenja Kantonalnog suda prestao pravni osnov na osnovu kojeg je izvršen upis novog posjednika. Dalje je navedeno da će zainteresirana strana pokrenuti postupak brisanja upisa na osnovu ukinutog rješenja a ti zahtjevi se upućuju ili Zemljišnoknjižnom uredu ili katastru uz potrebnu dokumentaciju, te je navedeno da sud u postupku prodaje po službenoj dužnosti ne vrši uknjižbu vlasništva a, također, ni brisanje, nego to rade isključivo stranke.

19. Apelanti su se podneskom od 7. augusta očitovali na obavijest Općinskog suda, navodeći da su deposedirani sa njihovim pokućstvom i ličnim stvarima koje su upravo odlukom Općinskog suda predati u posjed tražiocu izvršenja, koji je te nekretnine izdao podstanarima i od njih prima zakupninu. Budući da je Kantonalni sud ukinuo rješenje o dosudi, apelanti su naveli da su upravo greškom Općinskog suda njihove nekretnine koje nisu bile predmet izvršenja predate tražiocu izvršenja, te su zahtijevali da sud postupi po uputama iz drugostepenog rješenja i da otkloni štetne posljedice koje su proizvele poništene radnje prvostepenog suda.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelanti smatraju da im je, zbog nepostupanja Općinskog suda po rješenju Kantonalnog suda kojim je usvojena njihova žalba protiv rješenja o dosudi i predmet vraćen na ponovno suđenje, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čime su povrijeđene odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelanti smatraju da su nezakonito postupanje i proizvoljna primjena zakona od Općinskog suda uvjetovali povredu prava na dom i prava na imovinu iz člana II/3.f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Dalje, apelanti navode hronologiju predmetnog izvršnog postupka, ističu da nekretnine označene u prijedlogu za izvršenje, kuća i zgrada površine 24 m², u stvarnosti nisu postojale, jer je taj objekt srušen i na njegovom mjestu izgrađena stambena zgrada mnogo veće površine. Apelanti ističu da Općinski sud nakon ukidanja rješenja o dosudi, ni nakon niza urgencija nije preduzeo niti jednu radnju iako se radi o hitnom postupku, a naročito imajući u vidu da im je iz posjeda oduzeta stambena zgrada, te da je tražitelj izvršenja više od dvije godine u posjedu njihove stambene zgrade.

b) Odgovor na apelaciju

21. Općinski sud je naveo tok predmetnog izvršnog postupka, te istakao da je prije pravosnažnosti rješenja o dosudi kupac-tražilac izvršenja izmirio poreske obaveze i izvršio prijenos vlasništva, što predstavlja zakonsku mogućnost, jer žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Također je navedeno da je sud dao nalog tražiocu izvršenja da uspostavi zk. uložak, jer je u međuvremenu za to područje počela uspostava zemljišne knjige. Općinski sud je naveo da su apelanti u više navrata tražili povrat nekretnina, te da ih je sud uputio da se sa odlukom Kantonalnog suda obrate katastru i Zemljišnoknjižnom uredu radi evidentiranja nastalih promjena, budući da sud po službenoj dužnosti ne vrši te radnje. Dalje je navedeno da je izvršenik (prvoapelant) pokrenuo parnični postupak u kojem treće lice traži raskid ugovora o poklonu po osnovu kojeg je prvoapelant postao vlasnik nekretnina koje su predmet izvršenja. Konačno, Općinski sud navodi da «sveukupno postoji povreda u dijelu koji se odnosi na formalnopravni identitet nekretnina, jer je na terenu došlo do promjene stanja, izgrađen je veći objekt a u katastarskim evidencijama je ostalo upisano ranije stanje». S obzirom na navedeno, sud ističe da je potrebno izvršiti usklađivanje stanja na terenu sa upisom u p.l. iz zk. izvoda, te da je u tom smislu dat nalog tražiocu izvršenja 4. jula 2007. godine. Općinski sud smatra da u toku postupka nije bilo drugih povreda prava apelanata.

V. Relevantni propisi

22. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03 i 33/06)

I- OSNOVNE ODREDBE

Član 5. stav 1. Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. Član 8. stav 1. Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1)Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

Član 21. stav 1.

Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

VIII - ODGAĐANJE, OBUSTAVA I OKONČANJE IZVRŠENJA

Član 63.

Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravomoćno ukinuta.

2) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti. (3) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz prethodnog stava sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan. (4) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor, provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena. (5) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 4. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od trideset dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 4. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti. (6) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se izvršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

X - IZVRŠENJE NAD NEKRETNINAMA

Član 93. st. 1. i 2. (1)Nakon polaganja cijene sud rješenjem dosuđuje nekretninu kupcu (rješenje o dosudi). (2)Rješenjem iz stava 1. ovog člana sud određuje da se nekretnina preda kupcu, a zemljišnoknjižnom sudu da se izvrši upis promjene prava vlasništva, te brišu prava trećih za koje je to rješenjem određeno.

23. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 228.

Prvostepeni sud je dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, odrediti pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, koje će se održati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog suda, te izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rješenju.

VI. Dopustivost

Preuranjenost apelacije

24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu koji se odnosi na navode apelanata da su nezakonito postupanje i proizvoljna primjena zakona od Općinskog suda uvjetovali povredu prava na dom i prava na imovinu iz člana II/3.f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

25. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

26. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Osnovnim sudom, kojem je Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-1113/05 od 20. decembra 2006. godine predmet vraćen na ponovni postupak. Iz navedenog slijedi da je apelacija u pogledu navoda o povredi prava na dom i prava na imovinu iz člana II/3.f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju preuranjena.

27. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke u odnosu na ovaj dio apelacije.

Dopustivost u odnosu na pravo na pravično suđenje

28. Dalje, Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da je u predmetnom postupku povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. U vezi s tim, Ustavni sud će prvo riješiti pitanje ratione materiae dopustivosti apelacije s obzirom na to da se apelanti žale na nedonošenje odluke u razumnom roku u izvršnom predmetu Općinskog suda u kojem apelanti imaju pravnu poziciju izvršenika. U takvim okolnostima, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, u pravilu, radi se o ratione materiae nedopustivim apelacijama s obzirom na stav da izvršni postupak kao takav nije postupak koji se nužno odnosi na novo utvrđivanje građanskih prava i obaveza zbog čega član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv (vidi, Evropska komisija za ljudska prava, Odluka broj 11258/84 od 7. jula 1986. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 48, stav 225). S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Evropska komisija za ljudska prava u predmetu K. protiv Švedske (Odluka od 1. jula 1991. godine, broj predstavke 13800/88, Odluke i izvještaji (OI), broj 71), zaključila da je ratione materiae dopustiva predstavka aplikantice koja se odnosila na izvršenje protiv njenog bivšeg supruga kada su se u izvršnom postupku pojavila nova pravna pitanja iz Zakona o izvršnom postupku, konkretno pravne lijekove kako bi aplikantica izbjegla oduzimanje imovine za koju je tvrdila da je njeno isključivo vlasništvo.

30. Dovodeći navedeni stav u vezu sa konkretnim slučajem, Ustavni sud treba utvrditi da li predmetni postupak pokreće nova pravna pitanja koja nisu bila predmet ocjene u postupku u kojem je donesena izvršna isprava čije se izvršenje traži u ovom postupku, od čega će zavisiti i odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, nesporno je da su apelanti pravomoćnim platnim nalogom Općinskog suda broj Pl-1/03 od 3. februara 2003. godine obavezani da tražiocu izvršenja isplate na ime glavnog duga iznos od 32.361,76 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 7. septembra 2002. godine, te da se u tom postupku nesporno odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Također je nesporno da je u predmetnom izvršnom postupku odlučivano o izvršenju pravomoćnog platnog naloga. Međutim, Ustavni sud smatra da postupak izvršenja u odnosu na apelante pokreće nova pitanja vezana za primjenu odredaba ZIP-a s obzirom na to da je izvršenje provedeno na nekretninama koje nisu bile predmet izvršenja a u kojima su živjeli apelanti do uvođenja tražioca izvršenja u posjed. Navedeno ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog čega je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

31. Apelanti se, dakle, žale na nedonošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda broj 022-0-I-07-000-134 u kojem sud, nakon što je usvojena žalba apelanata protiv rješenja o dosudi i predmet vraćen na ponovni postupak, još uvijek nije donio odluku.

32. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

33. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

34. Stoga, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

35. Apelanti smatraju da je, zbog nepostupanja Općinskog suda po rješenju Kantonalnog suda kojim je usvojena njihova žalba protiv rješenja o dosudi i predmet vraćen na ponovno suđenje, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čime su povrijeđene odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravičan postupak

36. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...).

37. Ustavni sud zapaža da apelanti isključivo ukazuju na dužinu postupka u vezi sa donošenjem rješenja o dosudi. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, imajući u vidu odredbu člana

32. Pravila Ustavnog suda prema kojoj Ustavni sud «ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene» u apelaciji, ispitati da li je u konkretnom izvršnom postupku došlo do kršenja prava na «suđenje u razumnom roku» zbog nepostupanja Općinskog suda po rješenju Kantonalnog suda kojim je usvojena žalba apelanata protiv rješenja o dosudi i predmet vraćen na ponovno suđenje. Donošenje odluke u razumnom roku

38. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).

a) Period koji se uzima u obzir

39. Iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu i navoda apelacije proizlazi da je Kantonalni sud Rješenjem broj Gž-1113/05 od 20. decembra 2006. godine, koje je dostavljeno Općinskom sudu 14. februara 2007. godine, uvažio žalbu apelanata, ukinuo Rješenje o dosudi od 22. jula 2005. godine i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.

40. Iz navoda apelacije, odgovora na apelaciju i stanja spisa proizlazi da konačna (meritorna) odluka o ishodu ovog postupka još uvijek nije donesena.

41. Dakle, postupak u vezi sa sudbinom rješenja o dosudi, odnosno o ishodu predmetnog izvršnog postupka traje do danas dvije godine i devet mjeseci i još uvijek nije okončan.

b) Analiza razumnosti dužine postupka

42. Polazeći od općeusvojenih kriterija, Ustavni sud prvenstveno zapaža da se u konkretnom slučaju postupak izvršenja provodi na nekretnini, te da predmetni postupak, prema odredbama ZIP-a, pretpostavlja provođenje niza izvršnih radnji (pljenidba, procjena -vještačenje, prodaja, dosuda, namirenje …), te, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu.

43. Dalje, Ustavni sud zapaža, s obzirom na to da su apelanti iseljeni iz kuće u kojoj su stanovali i da se trenutno u posjedu kuće nalazi tražilac izvršenja, da je okončanje predmetnog postupka od izuzetne važnosti za apelante.

44. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud, nakon što je ukinuto Rješenje o dosudi od 22. jula 2005. godine i predmet vraćen na ponovni postupak, dao nalog tražiocu izvršenja 4. jula 2007. godine da pokrene postupak usklađivanja stanja na terenu sa upisom u p.l. iz zk. izvoda, te je zastao sa izvršenjem u smislu člana 113. stav 3. ZIP-a do okončanja postupaka predviđenih u stavu 4, odnosno stavu 8.

45. Prema odredbi člana 5. ZIP-a, sud je u postupku izvršenja dužan da postupa hitno. Međutim, u konkretnom slučaju iz odgovora na apelaciju uopće nije izvjesno da li će i kad Općinski sud preduzeti bilo kakve radnje vezane za okončanje predmetnog izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su članom 64. ZIP-a propisane radnje, odnosno situacije u kojim se smatra da je postupak izvršenja dovršen. S obzirom na to da u konkretnom slučaju prijedlog tražioca izvršenja nije odbačen niti odbijen, niti je provedena izvršna radnja određena rješenjem o izvršenju (u smislu okončanja postupka prodaje, odnosno dosude nekretnina), niti je donesena odluka o obustavi izvršenja (u slučajevima iz člana 63. ZIP-a), nesporno je da je Općinski sud obavezan dovršiti postupak izvršenja, te u skladu sa članom 64. ZIP-a okončati predmetni postupak. Također, Ustavni sud smatra da obaveza Općinskog suda da što prije okonča postupak proizlazi i iz odredbe člana 228. ZPP-a koji se, shodno odredbi člana 21. ZIP-a, primjenjuje i u izvršnom postupku.

46. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog postupka, nakon ukidanja rješenja o dosudi od 20. decembra 2006. godine i dostave rješenja Općinskom sudu 14. februara 2007. godine, do danas, dakle, pune dvije godine i devet mjeseci u cijelosti može staviti na teret Općinskog suda. S druge strane, prema stanju spisa, apelanti niti jednim svojim postupkom nakon dostave rješenja Kantonalnog suda nisu doprinijeli dužini postupka, već su upravo više puta urgirali kod Općinskog suda uzimanje predmeta u rad kako bi bile otklonjene posljedice rješenja o dosudi.

47. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka nije u skladu sa zahtjevom razumnog roka, te da je povrijeđeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

48. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada Općinski sud, nakon što je rješenje o dosudi ukinuto i predmet vraćen na ponovno suđenje, u periodu od dvije godine i devet mjeseci nije preduzeo niti jednu procesnu radnju radi okončanja predmetnog postupka.

49. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 14. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2621/07 (H. i M. A.) | Sudska praksa | Aktio