Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1517/07 (I. B.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građevinsko zemljište
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1517/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1517/07, rješavajući apelaciju Ilije Brkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Brkića podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-U-06-000 157 od 26. aprila 2007. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ilija Brkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 24. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-U-06-000 157 od 26. aprila 2007. godine.

2. Nakon usmene rasprave, održane u prisustvu punomoćnika apelanta, Skupština opštine Teslić donijela je rješenje broj 01-475-12/06 od 11. oktobra 2006. godine kojim je neizgrađeno građevinsko zemljište u državnoj svojini preuzeto od ranijeg korisnika (apelant koji je na predmetnom zemljištu imao uknjiženo pravo korištenja), koje zemljište je prenijeto sa pravom raspolaganja na Opštinu Teslić radi privođenja namjeni utvrđenoj u skladu sa usvojenom Odlukom o izmjenama i dopunama Regulacionog plana Banja Vrućica 1, za potrebe izgradnje pješačke staze i formiranje građevinskih parcela. Iz obrazloženje rješenja vidljivo je da se isto temelji na odredbama čl. 19. i 24. Zakona o građevinskom zemljištu («Službeni glasnik RS» broj 86/03, u daljem tekstu: Zakon o građevinskom zemljištu), prema kojim Skupština opštine donosi rješenje o preuzimanju iz posjeda neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta radi privođenja trajnoj namjeni, odnosno radi uređenja za građenje. U postupku preuzimanja zemljišta saslušaće se raniji vlasnik odnosno nosilac privremenog prava korištenja zemljišta.

3. Okružni sud je presudom broj 013-0-U-06-000 157 od 26. aprila 2007. godine odbio kao neosnovanu tužbu apelanta, koju je apelant podnio protiv gore navedenog rješenja Skupštine opštine Teslić. Iz obrazloženja pomenute presude proizilazi da Okružni sud smatra kako je navedeni postupak proveden uz poštivanje svih relevantnih odredbi Zakona o građevinskom zemljištu, a naglašeno da je navedeno rješenje odneseno i u skldu sa odredbama člana 6. citiranog zakona prema kojim, u slučajevima kao što je ovaj (neizgrađeno zemljište u državnoj svojini), Opština upravlja i raspolaže gradskim građevinskim zemljištem u državnoj svojini na način i pod uslovima predviđenim Zakonom o građevinskom zemljištu te propisima donesenim na osnovu zakona.

4. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) te povredu prava na djelotvorni pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povrede navedenih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni odredaba Zakona o građevinskom zemljištu, na koje se poziva Okružni sud, te navodi da se one na njega ne mogu primjenjivati jer je vlasnik predmetnog zemljišta. Osim toga, apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud zapaža, da se suština navoda o kršenju prava na pravično suđenje odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primijenu materijalnog prava. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekastu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, «Službeni glasnik BiH» broj 58/05).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud detaljno i jasno obrazložio zašto je odbio tužbu apelanta, uzimajći u obzir sve provedene dokaze uz primjenu važećih odredbi materijalnog prava, a apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi učinili vjerovatnim da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili da je primjena prava bila proizvoljna. Navod apelanta da je vlasnik predmetnog zemljišta je apsolutno suprotan utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno obrazloženju presude Okružnog suda kao i obrazloženju iz rješenja Skupštine opštine Teslić. Ustavni sud naglašava da ne može biti govora o kršenju prava na pristup sudu, kada je nesporno da je tužba apelanta meritorno ispitana od strane Okružnog suda.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelant ne nudi činjenice i dokaze koji bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog čega su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Obzirom na obrazloženje u pogledu navoda o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije neophodno ulaziti u ispitivanje navoda o povredama prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1517/07 (I. B.) | Sudska praksa | Aktio