Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1958/07 (D. V.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1958/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-1958/07, rješavajući apelaciju Dušana Vasića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušana Vasića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-07-

000698/07 od 22. maja 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Živinicama broj 003-0-I-06-008187 od 21. novembra 2006. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dušan Vasić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bijeljine, a kojeg zastupa Drago Reljić, advokat iz Tuzle, podnijeo je, 2. jula 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-07-000698/07 od 22. maja 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 003-0-I-06-008187 od 21. novembra 2006. godine.

2. Apelant je 18. avgusta 2006. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu izvršne isprave – presude Općinskog suda broj P-219/03-B od 16. marta 2005. godine, preinačene presudom Kantonalnog suda broj Gž-776/05 od 10. jula 2006. godine, a radi naplate troškova parničnog postupka u naznačenom iznosu.

3. Općinski sud je 11. septembra 2006. godine donio rješenje o izvršenju broj 033-0-I-06-008187, te obavezao izvršenika da apelantu nadoknadi utvrđeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima izvršnog postupka.

4. Protiv rješenja Općinskog suda od 11. septembra 2006. godine izvršenik je blagovremeno uložio prigovor 25. septembra 2006. godine zbog povrede odredaba Zakona o izvršnom postupku, ističući propust suda da odredi rok od 8 dana za dobrovoljno ispunjenje izvršenikove obaveze, te da je prijedlog za izvršenje neodređen, kao i da nije preciziran iznos zatezne kamate.

5. Općinski sud je rješenjem broj 033-0-I-06-008187 od 21. novembra 2006. godine usvojio izvršenikov prigovor te stavio van snage rješenje o izvršenju broj 033-0-I-06-008187 od 11. septembra 2006. godine, ukinuo sve provedene izvršne radnje, te obustavio izvršni postupak. U obrazloženju rješenja je istaknuto da osnov za pokretanje izvršnog postupka bila presuda Kantonalnog suda od 10. jula 2006. godine, a kojom je izvršenik obavezan da izmiri utvrđeni iznos u roku od 30 dana od dana prijema presude. Nadalje, navedena presuda je izvršeniku uručena 11. avgusta 2006. godine, pa se rok od 30 dana za izmirenje naložene obaveze imao računati od tog dana. Najzad, sud je zaključio da je apelant, podnošenjem prijedloga za izvršenje 18. avgusta 2006. godine, onemogućio izvršenika da dobrovoljno izvrši svoju obavezu u ostavljenom roku, odnosno da predmetna izvršna isprava nije stekla svojstvo izvršnosti u skladu sa članom 25. Zakona o izvršnom postupku, a što predstavlja smetnju za sprovođenje izvršenja po članu 47. tačka 1. navedenog zakona.

6. Apelant je protiv ovog rješenja blagovremeno izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešene primjene materijalnog prava.

7. Kantonalni sud je rješenjem broj 003-0-Gž-07-000698 od 22. maja 2007. godine apelantovu žalbu odbio i osporeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je prvostepeni sud pravilno cijenio izvršenikov prigovor da presuda Kantonalnog suda broj Gž-776/05 od 10. jula 2006. godine, a na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju broj 033-0-I-06-008187 od 11. septembra 2006. godine, nije stekla svojstvo izvršne isprave jer nije protekao rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze. Nadalje, sud je ocijenio neosnovanim apelantove žalbene navode da je prvostepeni sud usko tumačio odredbe Zakona o izvršnom postupku, s obzirom da je izvršenik prigovor uložio 22. septembra 2006. godine, tj. u vrijeme kada je nastupila izvršnost isprave na temelju koje je izvršni postupak pokrenut, te da izvršenik svoju obavezu nije ispunio ni do danas. Sud je ovakav zaključak zasnovao na članu 25. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, a kojim je propisano da sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje neke obaveze u davanju ili činjenju postaje izvršna u trenutku pravosnažnosti i protekom roka za dobrovoljno ispunjenje naložene obaveze. S obzirom da je u konkretnom slučaju presuda, na temelju koje je podnesen prijedlog za izvršenje, postala izvršna tek 16. septembra 2006. godine, a riješenje o izvršenju doneseno 11. septembra 2006. godine, tj. u vrijeme kad presuda na kojoj je prijedlog za izvršenje zasnovan, nije stekla svojstvo izvršnosti, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je osprenim rješenjem izvršni postupak obustavio, a na temelju izvršenikovog prigovora podnesenog iz razloga koji sprečavaju izvršenje.

8. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedneih prava apelant vidi u činjenici da je osporenim rješenjima neosnovano obustavljen postupak izvršenja s obzirom da izvršenik nije izmiro svoju obavezu do danas. Također, apelant ističe da je, u međuvremenu, presuda na temelju koje je podnio prijedlog za izvršenje, postala izvršna.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

11. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje u suštini se svode na pogrešnu primjenu materijalnog prava i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekastu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva , presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).»

12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih odluka ne ostavljaju utisak bilo kakve proizvoljnosti u odlučivanju, već sadrže jasne i konzistentne razloge, a na temelju kojih su sudovi u predmetnom izvršnom postupku poništili preduzete radnje i obustavili postupak izvršenja. Stoga, imajući u vidu navedeno, a naročito stav naveden u ovoj odluci, da nije zadatak ovog suda da preispituje zaključke redovnih sudova o činjenicama i pravu, Ustavni sud u konkretnom slučaju neće ulaziti u ispitivanje načina na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje, te primijenili materijalno pravo i stoga, u vezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelant ima “opravdan zahtjev” koji pokreće pitanja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati. Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Apelant također, smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Obzirom da se u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o proizvoljnom utvrđenju činjenica i primjeni materijalnog prava, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te kako uz apelaciju nije dostavljen bilo kakav dokaz koji bi mogao, prima facie, ukazati mogućim i vjerovatnim navode o kršenju navedenih prava, Ustavni sud zaključuje, da su navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1958/07 (D. V.) | Sudska praksa | Aktio