Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1763/07 (J. R.)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1763/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-1763/07, rješavajući apelaciju Jelene Rešetar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jelene Rešetar podnesena radi nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-U-06-000 468, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Jelena Rešetar (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Zenice, podnijela je, 15. juna 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-U-06-000 468.
2. Apelantica je 5. oktobra 2006. godine Kantonalnom sudu podnijela tužbu kojom je pokrenula upravni spor protiv konačnog rješenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05-35/4-1526/06 od 26. jula 2006. godine.
3. Apelantica je 12. decembra 2006. godine i 4. aprila 2007. godine pismenim podnescima Kantonalnom sudu urgirala rješavanje predmeta po njenoj tužbi.
4. Kantonalni sud je 8. oktobra 2007. godine donio presudu broj 004-0-U-06-000 468, kojim je tužbu apelantice uvažio, poništio rješenje Ministarstva broj 05-35/4-1526/06 od 26. jula 2006. godine i rješenje Javne ustanove Centar za socijalni rad Zenica broj 02/7-35-38-82/05 od 19. maja 2006. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.
5. Apelantica je presudu Kantonalnog suda broj 004-0-U-06-000 468 od 8. oktobra 2007. godine primila 16. oktobra 2007. godine.
6. Apelantica je navela da je povrijeđeno njeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija). Apelantica je istakla da postupak upravnog spora pred Kantonalnim sudom po njenoj tužbi traje nerazumno dugo, pogotovo što se radi o njenim pravima iz socijalnog osiguranja i obzirom na njene godine života. Također je zatražila i naknadu nematerijalne štete.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stava 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. Prema konzistetnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svijetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
10. Ustavni sud zapaža da je apelantica predmetni upravni spor pokrenula tužbom 5. oktobra 2006. godine. Kantonalni sud je donio presudu 8. oktobra 2007. godine, odnosno u roku od jedne godine od dana podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da je vrijeme od jedne godine razuman rok u kojem je Kantonalni sud odlučio o tužbi apelantice. U ocjeni razumnosti trajanja postupka Ustavni sud je uzeo u obzir elemente navedene u stavu 9. ove odluke, smatrajući da nije nužno posebno razmotriti pitanje složenosti postupka i značaja postupka za apelanticu, i zaključio je da činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović