Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1999/07 (Danijela Saller - Osenk)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Propisano zakonom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1999/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1999/07, rješavajući apelaciju Danijele Saller-Osenk, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Danijele Saller - Osenk, podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu, br. 065-0-KV- 07-000 453 (KM-70/04) od 28. maja 2007. godine i br.KM:70/04 od 29. marta 2007. godine, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Danijela Saller - Osenk (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, podnijela je 5. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj: 065-0-KV-07- 000 453 (KM-70/04) od 28. maja 2007. godine i rješenja broj KM:70/04 od 29. marta 2007. godine. Apelantica je izvršila dopunu apelacije 5. septembra 2007. godine.

2. Apelantica je u skladu sa članom 364. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), rješenjem sudije za maloljetnike postavljena za branioca po službenoj dužnosti mldb. Belmonda Čelja, koji postupak je okončan rješenjem Općinskog suda broj KM:70/04 od 20. februara 2007. godine, o obustavi postupka. Istim rješenjem je odlučeno o troškovima postupka u smislu člana 203. stav 2. ZKP FBiH, koji padaju na teret budžetskih sredstava suda. Apelantica je 23. februara 2007. godine podnijela Općinskom sudu troškovnik na ime naknade troškova zastupanja u ovom predmetu, u ukupnom iznosu od 2.475,00 KM.

3. Rješenjem Općinskog suda, broj KM:70/04 od 29. marta 2007. godine, apelantici je na ime troškova branioca po službenoj dužnosti u predmetu broj KM:70/04, prema mldb. Belmondu Čalja zbog krivičnog djela teške krađe iz člana 287. stav 1. tačka a) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine odobrena naknada u iznosu od 300,00 KM.

4. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelantica dostavila troškovnike na ime zastupanja navedenog lica, navodeći pojedinačne radnje kojim je prisustvovala. Sud je apelantici odobrio manji iznos naknade od onog koji je troškovnikom potraživala. Sud je svoju odluku zasnovao na odredbi člana 4. stav 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službene novine Federacije BiH», br. 22/04 i 24/04, u daljnjem tekstu: Advokatska tarifa), prema kojoj za odbranu u prvostepenom postupku protiv maloljetnika, advokatu pripada nagrada za učestvovanje u pripremnom postupku 100 bodova, a na ročištu za izricanje ili glavnom pretresu 150 bodova. U skladu sa navedenom tarifom Općinski sud je utvrdio da apelantici pripada nagrada za učestvovanje u cijelom pripremnom postupku u iznosu od 100 bodova, a ne za svaku pojedinačnu radnju pripremnog postupka po 100 bodova. Dakle, apelantici je odobren iznos od 300,00 KM i to za učešće u pripremnom postupku 300,00 KM (100 bodova x 3 KM), uz napomenu da je apelantica 23. februara 2007. godine za prisustvo ročištu za obustavu pripremnog postupka od 20. februara 2007. godine, sudu dostavila poseban troškovnik na iznos od 450,00 KM, na temelju kojeg joj je ovaj sud posebnim rješenjem odobrio iznos od 450,00 KM (150 bodova x 3 KM), za prisustvo navedenom ročištu.

5. Vijeće apelacionog odjeljenja Općinskog suda koje je odlučivalo o žalbi apelantice podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda, broj KM:70/04 od 29. marta 2007. godine, donijelo je rješenje broj 065-0-KV-07-000 453 (KM-70/04) od 28. maja 2007. godine, kojim je odbijena kao neosnovana žalba apelantice. Vijeće apelacionog odjeljenja Općinskog suda je utvrdilo da su neosnovani navodi apelantice da je prvostepeni sud pogrešno primjenio član 4. stav 3. Advokatske tarife, jer je utvrdilo da je sudija za maloljetnike svojim rješenjem broj KM:70/04 od 29. marta 2007. godine u konkretnom slučaju pravilno utvrdio i primjenio iznos utvrđenih advokatskih troškova, primjenom člana 4. stav 3. Advokatske tarife. Naime utvrđeno je da je članom 4. stav 3. Advokatske tarife propisano, da advokatu za učestvovanje u pripremnom postupku prema mldb. licu pripada naknada od 100 bodova, a za ročište i glavni pretres 150 bodova. Znači da se vrijednost boda koja je 3 KM pomnoži sa 100 bodova u pripremnom postupku, i dobije se iznos od 300,00 KM za učestvovanje apelantice u pripremnom postupku kao advokata u predmetnom postupku, što je po ocjeni Vijeće u pobijanom rješenju prvilno utvrđeno, bez obzira koliko se ročišta u pripremnom postupku održalo. Takođe, ovo Vijeće je ocijenilo kao neosnovane navode apelantice da se u konkretnom slučaju trebao primjeniti član 4. stav 5. Advokatske tarife, i da u pripremnom postupku advokatu za svako naredno ročište treba da pripadne naknada od 50%, iz razloga što je u navedenom stavu po ocjeni ovog vijeća utvrđeno da to advokatu pripada samo na sudjelovanju na pretresu, pripremnom ročištu ili sjednici. Dalje, Vijeće je uvidom u spise predmeta utvrdilo da je apelantica dostavila i poseban troškovnik na iznos od 450,00 KM za prisustvo ročištu za obustavu pripremnog postupka od 20. februara 2007. godine, koje je sudija za maloljetnike posebnim rješenjem od 29. marta 2007. godine i odobrio u iznosu od 450,00 KM, odnosno 150 bodova x 300 KM što iznosi 450,00 KM.

6. Apelantica se žali da joj je ospornim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je u predmetnom krivičnom postupku bila postavljena kao branilac mldb. licu po službenoj dužnosti, da je po okončanju postupaka dostavila troškovnik za zastupanje u ukupnom iznosu od 2.457,00 KM, kojim su obuhvaćene sve radnje obavljene u toku postupka koji je trajao tri godine, a da joj je sud odobrio isplatu troškova samo u iznosu od 750,00 KM. Smatra da su sudovi nepravilno primjenili član 4. stav 3. Advokatske tarife, te da ovakvim tumačenjem navedene odredbe advokatu pripada naknada samo za jedan pristup na pripremnom ročištu, bez obzira koliko je puta angažovan. Mišljenja je da advokat ima pravo naplatiti svaku radnju za svoj obavljeni rad. .

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Apelantica je navela da se kršenje njenog prava na imovinu zasniva na nepravilnoj primjeni član 4. stav 3. Advokatske tarife. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekastu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da osporene odluke redovnog suda sadrže detaljno i jasno obrazloženje u pogledu tumačenja i primjene Advokatske tarife, a apelantica ne nudi bilo kakve argumente koji bi učinili vjerovatnim da je na bilo koji način došlo do kršenja njenog prava na imovinu.

10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelantica ne nudi činjenice i dokaze koji bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1999/07 (Danijela Saller - Osenk) | Sudska praksa | Aktio