Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2312/07 (J. M.)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2312/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-2312/07, rješavajući apelaciju Jovana Mitrovića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovana Mitrovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju, broj: 015-0-Gž-
06-000 273 od 20. lipnja 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju, broj: P-288/05 od 12. svibnja 2006. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovan Mitrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Paderborna, SR Njemačka, kojeg zastupa Predrag Ivanković, odvjetnik iz Trebinja, podnio je 10. kolovoza 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj: 015-0-Gž-06-000 273 od 20. lipnja 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj: P-288/05 od 12. svibnja 2006. godine.
2. Tijekom 2005. godine, «Elektro-Hercegovina» a.d. Trebinje posjekla je stabla topole, koja su se nalazila na apelantovoj parceli, zbog održavanja i korištenja elektro-energetskih objekata – dalekovoda, zbog čega je apelant pokrenuo parnični postupak za naknaru štete.
3. Presudom, broj: P-288/05 od 12. svibnja 2006. godine, Osnovni sud je odbio tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu tužena «Elektro Hercegovina» a.d. Trebinje (u daljnjem tekstu: tužena) isplati iznos od 6.380,00 KM na ime naknade štete, sa kamatom, počev od dana podnošenja tužbe, te troškove parničnog postupka u iznosu od 2.450,00 KM. Istom presudom Osnovni sud je obvezao apelanta da tuženom naknadi troškove postupka u visini od 1.320,00 KM.
4. U obrazloženju presude, Osnovni sud je naveo da je saslušao parnične stranke i svjedoke, da je izvršio uvid u Izvještaj o pričinjenoj šteti, inženjera šumarstva, koji je uposlen u Centru za gazdovanje kršom Trebinje, (u daljnjem tekstu: Izvještaj), dopis tužene, fotografije mjesta događaja, te da je nakon provedenih ovih dokaza zaključio da apelant nije ponudio dokaze na temelju kojih bi se udovoljilo njegovom tužbenom zahtjevu. Obrazlažući ovaj zaključak, Osnovni sud je naveo da nije mogao prihvatiti Izvještaj kao dokaz, jer da je apelant bio dužan provesti vještačenje po vještaku šumarske struke, posebno iz razloga što mu je tužena cijelo vrijeme sporila visinu tužbenog zahtjeva, te da se s tim u svezi nije upuštao u utemeljenost tužbenog zahtjeva, odnosno ovlaštenja tužene da sukladno Zakonu o električnoj energiji («Službeni glasnik Republike Srpske», broj: 66/02) vrši sječu stabala topole na apelantovoj parceli. Odgovarajući na navode apelanta u svezi buduće štete koja bi mu nastala zbog toga što se posječena stabla topole nalaze u rijeci koja će u zimskom periodu izazvati poplave i na taj način mu ugroziti parcelu, te da je apelant emotivno vezan za posječena stabla koja su mu pravila hlad, Osnovni sud je naveo da je u smislu članka 154. Zakona o obveznim odnosima («Službeni list SFRJ», broj 29/78, 39/85 i 57/89, te «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 17/93, 3/96 i 39/03, u daljem tekstu: ZOO) potrebno da šteta mora nastati, odnosno da se ne može pretpostaviti njen nastanak, a vezano za navode da je apelant emotivno vezan za posječena stabla topole, Osnovi sud je naveo da se afekciona vrijednost može dosuditi kada je stvar uništena ili oštećena kaznenim djelom učinjenim s umišljajem, u smislu članka 189. stavak 4. ZOO, što se prethodno mora dokazati, pa tek onda bi sud mogao procjeniti da li su stabla topole imala posebnu vrijednost za apelanta.
5. Odlučujući po žalbi apelanta, Okružni sud je donio Presudu, broj, 015-0-Gž-06-000 273 od 20. lipnja kojom je žalbu odbio. U obrazloženju presude, Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da apelant nije dokazao da mu je tužena pričinila materijalnu štetu, a što da je bio obvezan sukladno čl. 7. st. 1. i 123. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05, u daljenjem tekstu ZPP), odnosno da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da Izvještaj nije mogao biti prihvaćen kao dokaz, budući da je rađen po zahtjevu apelanta i koji je tuženi sporio tijekom postupka, tako da nije postupano u smislu odredaba čl. 148. do 150. ZPP-a, kojim je propisan postupak izvođenja dokaza vještačenjem.
6. Apelant navodi da mu je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3. k Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konveciju. Apelant ističe da je u postupku nesporno utvrđeno da je tužena posjekla stabla topole koja su se nalazila na njegovoj parceli, da mu je time pričinjena materijalna šteta, da je u potpunosti izmjenjen izgled okoline na koju se apelant navikao, te da postoji opravdana opasnost da će se rijeka izlijevati na imanje apelanta, na koji način će se postepeno smanjivati veličina njegovog imanja. S tim u svezi apelant navodi da je nejasno zašto mu sud nije dosudio naknadu štete, na koju ima pravo na temelju članka 95. stavak 2. Zakona o električnoj energiji, te članka 154., 109., i 262. stavak 2. ZOO.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni usvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» Pravo na pravično suđenje
9. U svezi sa apelantovim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih presuda sadrže sve odgovore na apelantove navode koji su indentični navodima u apelaciji, odnosno da ne ostavljaju utisak bilo kakve proizvoljnosti u odlučivanju, već sadrže jasne razloge zbog kojih je zaključeno da je tužbeni zahtjev apelanta neutemeljen. Naime, sudovi su zaključili da apelant nije dokazao štetu koja mu je prouzrokovana sječom stabala topole, odnosno da Izvještaj nisu prihvatili kao dokaz, budući je rađen po nalogu apelanta i koji Izvještaj je tuženi konstantno sporio, tako da nisu ispoštavene odredbe ZPP-a, kojim je reguliran postupak izvođenja dokaza vještačenjem. Budući da nije utvrdio proizvoljnost, a s tim u svezi niti povredu apelantovih ustavnih prava, imajući u vidu stavove navedene u prethodnoj točki da neće ulaziti u ispitivanje načina na koji su sudovi primjenili materijalno i procesno pravo, Ustavni sud zaključuje da nema ništa što ukazuje da apelant ima “opravdan zahtjev” koji pokreće pitanja iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati, odnosno da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje očito (prima facie) neutemeljeni. Pravo na imovinu
11. Apelant se, također, žale da mu je osporenim presudama povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant posebno ne obrazlaže kršenje ovog prava, već svoje navode zasniva na pogrešnom zaključku sudova da apelant nije dokazao štetu koja mu je prouzrokovana sječom stabala topole od strane tužene. Ustavni sud je, međutim, razmatrajući ove navode u okviru članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već zaključio da su ti navodi očito (prima facie) neutemeljeni. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što u konkretnom slučaju ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» u svezi sa kršenjem prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.
12. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović