Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-93/09 (S.S.)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-93/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 93/09, rješavajući apelaciju S.S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.S. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj: 03 0 U 000507 08 Uz od 18. novembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. S.S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Špionice-Srebrenik, podnio je 12. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj: 03 0 U 000507 08 Uz od 18. novembra 2008. godine.
2. Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je 21. maja 2008. godine donijelo rješenje broj: 10/4-14-4234-1/06 kojim je A.S. (apelantova sestra) obavezana na vraćanje studentskog kredita, pod uslovima i na način određen dispozitvom navedenog rješenja. Navedeno rješenje Ministarstva je apelantu dostavljeno dopisom Ministarstva, broj: 10/4-14-4234-
2/06 od 30. maja 2008. godine.
3. Apelant je 23. juna 2008. godine podnio zahtjev Kantonalnom sudu za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije BiH. Apelant je u svom zahtjevu tražio da Kantonalni sud donese rješenje kojim će se poništiti dopis Ministarstva, broj: 10/4-14-4234-2/06 od 30. maja 2008. godine i rješenje Ministarstva broj: 10/4-14-4234-1/06 od 21. maja 2008. godine. Takođe, u svom zahtjevu apelant je istakao da je sporno rješenje doneseno prema drugoj osobi, te da je pogrešno dostavljeno njemu kao jemcu.
4. Kantonalni sud je 18. novembra 2008. godine donio rješenje broj: 03 0 U 000507 08 Uz kojim je odbačen apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije BiH.
5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da u skladu sa članom 60. i 62. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH», broj: 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS) zaštita prava i sloboda kod nadležnog suda se može zahtjevati ukoliko su ta prava povrijeđena konačnim pojedinačnim aktom nadležnog organa. U skladu sa navednim članovima ZUS, Kantonalni sud je zahtjev apelanta ocjenio nedopuštenim, jer apelant traži zaštitu zbog nezakonitih radnji organa uprave u postupku donošenja prvostepenog rješenja, a protiv kojeg je izjavio žalbu nadležnoj drugostepenoj komisiji za upravno rješavanje Vlade Tuzlanskog kantona.
6. Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Takođe, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Kantonalnog suda, broj: 03 0 U 000507 08 Uz od 18. novembra 2008. godine kojim je odbačen njegov zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije BiH. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje uživa li predmetni postupak zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje je li član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H v. Franceod 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita jesu li ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza.
10. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost zahtjeva za zaštitu prava ili sloboda zajamčenih Ustavom FBiH i instrumentima Aneksa Ustava FBiH, a ne o apelantovim građanskim pravima i obavezama. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donijeta pobijana rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domenu člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. Također, imajući u vidu da je u apelantovom slučaju Ustavni sud u prethodnoj tački ove odluke zaključio da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović