Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3483/08 (B. I.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izborni zakon
  • Izbori
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3483/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine u predmetu broj AP 3483/08, rješavajući apelaciju Branke Inić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branke Inić podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Gž-115/07 od 29. augusta 2008. godine, i presude Suda Bosne i Hercegovine, broj P-

175/06 od 20. novembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Branka Inić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 1. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Suda BiH), broj Gž-115/07 od 29. augusta 2008. godine, i presude Suda BiH, broj P-175/06 od 20. novembra 2007. godine.

2. Presudom Suda BiH, broj P-175/06 od 20. novembra 2007. godine, odbačena je kao nedozvoljena tužba apelantice kojom je tražila poništenje konkursa za izbor i imenovanje članova Izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborna komisija) objavljen 10. juna 2005. godine, poništenje Odluke o imenovanju članova Izborne komisije iz reda bošnjačkog i srpskog naroda broj 01-50-3-551/05 od 29. juna 2005. godine i Odluke o imenovanju članova Izborne komisije iz reda bošnjačkog i srpskog naroda broj 01-50-1-15-81/06 od 20. juna 2006. godine, kao i nalaganje tuženoj Izbornoj komisiji da provede ponovni postupak izbora članova Izborne komisije iz reda bošnjačkog i srpskog naroda u skladu sa zakonom.

3. Sud BiH je, najprije, obrazložio da se u konkretnom slučaju ne radi o zaštiti prava iz radnog odnosa, već o zaštiti prava na izbor i imenovanje koje je propisano članom 2.5. Izbornog zakona BiH i Poslovnika o proceduri provođenja javne konkurencije i imenovanja članova Izborne komisije. Također je navedeno da Izbornim zakonom BiH nije predviđen pravni lijek protiv odluka, odnosno akata o izboru i stupanju na funkciju ili prestanak funkcije člana Izborne komisije koju donosi Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH u smislu odredbe člana 2.6a citiranog zakona, niti je to predviđeno nekim drugim zakonom, kao ni da nije dopušteno vođenje spora, pa ni radnog spora. Sud BiH je, dalje, naveo da iz provedenih dokaza proizilazi da je Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH u okviru zakonskih ovlaštenja iz Izbornog zakona BiH u skladu sa svojom procedurom imenovao članove Izborne komisije sa liste kandidata, dakle u zakonom predviđenoj proceduri donio akt o imenovanju. Osim toga, sud je naveo da je pozivanje apelantice na zabranu diskriminacije osobe koja traži zaposlenje nije utemeljeno na provedenim dokazima.

4. Rješavajući po žalbi apelantice protiv presude Suda BiH, broj P-175/06 od 20. novembra 2007. godine, isti sud je naveo da je na osnovu pravilno utvrđenih relevantnih činjenica prvostepeni sud izveo pravilan zaključak i dao dovoljno jasno obrazloženje kada je odbacio tužbu apelantice kao nedozvoljenu, što prihvata i drugostepeni sud. Međutim, Sud BiH je zaključio da je prvostepeni sud trebao odbaciti tužbu apelantice rješenjem umjesto presudom, ali da donesena odluka ne može biti nezakonita samo zbog ovoga propusta, jer je i po shvatanju ovog suda tužba u ovom sporu nedopuštena.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na rad, te pravo na pristup javnim službama u smislu člana 25 (c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelantica navodi da joj je uskraćeno pravo na pristup sudu jer su sudovi u konkretnom slučaju odbacili njen tužbeni zahtjevu, umjesto da odluče o meritumu stvari.Također navodi da od strane sudova nije bilo razumnog i objektivnog opravdanja za različito postupanje prema njoj, kao i da su organi vlasti pasivno tolerisali diskriminaciju prema njioj po spolnoj osnovi i onemogućili joj pristup javnim službama. Apelantica zaključuje da joj je, kao posljedica kršenja prava na pristup sudu i prava na nediskriminaciju, oduzeto pravo na rad iako ispunjava sve uslove javnog konkursa.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. S obzirom da apelantica smatra da joj je osporenim odlukama Suda BiH, kojima je odbačena njena tužba u sporu proizašlom iz procedure izbora člana Izborne komisije, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.

8. Ustavni sud zapaža da garancije koje su u tom smislu sadržane u Izbornom zakonu BiH i Poslovniku o proceduri provođenja javne konkurencije i imenovanja članova Izborne komisije, tiču se prava i obaveza ustanova odnosno pravnih lica da postupak objave konkursa za određeno radno mjesto, provedu zakonito i transparentno, a s druge strane i pravo svakog lica da konkuriše na određeno radno mjesto. Sama činjenica da neko lice ispunjava formalne uslove konkursa ne znači i da će to lice biti i izabrano. S druge strane, to također znači da će pravno lice koje je provelo konkurs za izbor nekog zvaničnika morati dokazati da je taj izbor bio zakonit. Praksa Evropskog suda za ljudska prava stoji na izričitom stanovištu da pravo da neko konkuriše na određeno radno mjesto odnosno obaveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domen «građanskih prava» zaštićenih Evropskom konvencijom. Tako u presudi Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije navedeno je da «Komisija smatra da onemogućavanje kandidovanja u Kancelariju Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da je ovaj dio aplikacije inkompatibilan ratione materiae sa odredbama Evropske konvencije u smislu člana 27. stav 2. Evropske konvencije». (vidi odluku Evropske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije od 14. decembra 1989, odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stav 7). U ovom kontekstu je relevantan i stav koji je zauzeo Ustavni sud u odlukama br. AP-122/06 od 26. juna 2007. godine i AP-3036/06 od 17. novembra 2008. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Dakle, s obzirom da u ovom slučaju prava na čiju povredu se apelantica žali ne potpadaju pod „građanska prava i obaveze“ u okviru zaštite člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U odnosu na navode apelantice da joj je povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na rad, te pravo na pristup javnim službama u smislu člana 25 (c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Ustavni sud iz sadržaja apelacije zaključuje da se apelantica poziva na navedena prava u vezi sa pravom na pravično suđenje. Međutim, obzirom na činjenicu da se u ovom slučaju povreda navedenih prava ne može razmatrati nezavisno od prava na pravično suđenje na koje se i apelantica poziva i imajući u vidu zaključak, do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, kao i činjenicu da apelantica osporava procesne odluke kojim je odlučivano o dopustivosti apelanticine tužbe, a ne o meritumu njenog tuzbenog zahtjeva, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju navodi apelantice o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, prava na rad, te prava na pristup javnim službama u smislu člana 25 (c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3483/08 (B. I.) | Sudska praksa | Aktio