Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3239/09 (Đ. N.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3239/09

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić na sjednici održanoj 2. prosinca 2009. godine, u predmetu broj AP-3239/09, rješavajući zahtjev Đorđa Nikolića za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 5. i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neutemeljen zahtjev Đorđa Nikolića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Đorđe Nikolić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Ugljevika, kojeg zastupa Miodrag Zeljić, odvjetnik iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, podnio je 15. listopada 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj: 118-

0-Rev-07-000 700 od 8. srpnja 2009. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj: P-606/03 od 22. prosinca 2004. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio Osnovnom sudu – zemljišno knjižnom uredu provođenje sudskog testamenta sačinjenog po testatorki Ilinki Ivanić, broj. R2-255/2003. godine od 11. veljače 2003. godine (u daljnjem tekstu: testament) u zemljišnim knjigama i prevođenje nekretnina na ime Ljubinka Stanišića, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda, broj: P-606/03 od 22. prosinca 2004. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je ništav testament, što da je tuženi Ljubinko Stanišić (u daljnjem tekstu: tuženi) dužan priznati, te trpjeti da se ostavina pok. Ilinke Ivanić raspravi po zakonu. O obrazloženju presude, Osnovni sud je naveo da saslušao parnične stranke, veći broj svjedoka, da je izvršeno vještačenje medicinskih nalaza testatorke Ilinke Ivanić (u daljnjem tekstu: testatorka) u dva navrata, te da je izvršen uvid u veći broj materijalnih dokaza, između ostalih, nalaz i mišljenje vještaka P.G. i vještaka O. Č.

3. Obrazlažući zašto nije usvojio apelantov tužbeni zahtjev, Osnovi sud je naveo da apelant nije dokazo da je testaroka u vrijeme sačinjavanja testamenta bila poslovno nesposobna, te da također nije dokazao da je testarorka raspolagala imovinom koja nije bila njena, budući da iz provedenih dokaza proizilazi suprotno.

4. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je donio Presudu, broj: Gž-

159/05 od 23. travnja 2007. godine, kojom je uvažio žalbu i preinačio prvostupanjsku presudu tako što je usvojio apelantov tužbeni zahtjev i utvrdio da je testament ništav, što da je tuženi dužan priznati i trpjeti da se se ostavina testatorke raspravi po zakonu. U obrazloženju presude, Okružni sud je naveo da prvostupanjski sud nije donio pravilnu odluku, budući da iz nalaza vještaka G.P. prozilazi da je testaroka u vrijeme sačinjavanja testamenta bila poslovno nesposobna, da je bolovala od moždanog sindroma, da je na ročištu u ostavinskom postupku od 25. veljače 2003. godine odavala osobu s kojom je bilo teško komunicirati, a da je to ročište održano četrnaest dana nakon sačinjavanja testamenta. S tim u svezi Okružni sud je naveo da je uvažio žalbu.

5. Rješavajući reviziju tuženog, Vrhovni sud je donio Presudu broj: 118-0-Rev-

07-000 700 kojom je uvažio reviziju, ukinuo presudu Okružnog suda i potvrdio presudu Osnovnog suda. Obrazlažući ovu odluku, Vrhovni sud je naveo da je drugostupanjski sud samo na temelju nalaza i mišljenja vještaka P.G. zasnovao svoju odluku, za razliku od prvostupanjskog suda koji je cijenio sve dokaze posebno kao i sve izvedene dokaze zajedno, nakon čega da je pravilno zaključio da je testatorka u vrijeme sačinjavanja testamenta bila sposobna za rasuđivanje, odnosno da je bila poslovno sposobna.

6. Apelant se žali da mu je presudama Osnovnog i Vrhovnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na imovinu iz članka II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1. uz Europsku konevenciju. Apelant ističe da ovi sudovi nisu pravilno zaključili da je testatorka u vrijeme sačinjavanja testamenta bila sposobna za rasuđivanje, da nisu uzeli u obzir činjenicu da je tuženi primorao testatorku na sačinjavanje testamenta, da Osnovni sud nije imao razloga za ponovno vještačenje, odnosno da je postupio suprotno članku 155. Zakona o parničnom postupku. Apelant navodi da mu je na ovaj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, budući da je on jedini zakonski nasljednik testatorke. Apelant traži da Ustavni sud preinači presudu Vrhovnog suda, tako da u cjelini usvoji apelantov tužbeni zahtjev, te da zbog mogućnosti nastanka nesagledivih posljedica za njega usvoji zahtjev za privremenu mjeru kojom će zabraniti Osnovnom sudu – zemljišno knjižnom uredu, provođenje testamenta u zemljišnim knjigama i prevođenje nekretnina na ime tuženog, do donošenja odluke o apelaciji.

7. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud podsjeća da je članak 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na temelju razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice.

9. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. U konkrenom slučaju, apelant kao razlog za donošenje privremene mjere apelant samo navodi mogućnost nastanka štetnih i nesagledivih posljedica, te traži da Ustavni sud usvoji zahtjev za privremenu mjeru kojom će zabraniti Osnovnom sudu – zemljišno knjižnom uredu, provođenje testamenta u zemljišnim knjigama i prevođenje nekretnina na ime tuženog, do donošenja odluke o apelaciji.

11. Ustavni sud uočava da apelant ne nudi nikakve argumente u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, da ne navodi konkretne razloge, činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi nedonošenjem privremene mjere nastupile posljedice i šteta koja se ne bi mogla otkloniti, a čije bi nastupanje trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere, odnosno da uopće nije obrazložio zašto smatra da Ustavni sud treba usvojiti zahtjev za donošenje privremene mjere. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen.

12. Na temelju izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

14. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3239/09 (Đ. N.) | Sudska praksa | Aktio