Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1004/09 (A. O.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1004/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1004/09, rješavajući apelaciju Anđe Obradović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Anđe Obradović podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj X-KR-

07/430-1 od 28. marta 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Anđe Obradović podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj X-KR-

07/430-1 od 28. marta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Anđa Obradović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Drinjače, podnijela je 31. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj X-KR-07/430-1 od 28. marta 2008. godine.

2. Presudom Suda BiH broj X-KR-07/430-1 od 28. marta 2008. godine optuženi V.B. je oglašen krivim što je pod tačkom 1. činjeničnog opisa izreke predmetne presude počinio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) i krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. stav 1. tač.

a) i b) KZ BiH u vezi sa članom 31. KZ BiH, sve u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH. Nadalje, ovaj sud je V.B. oglasio krivim što je pod tačkom 2. činjeničnog opisa izreke predmetne presude počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka e) KZ BiH u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 godina. Na osnovu odredbe člana 198. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BiH), Sud BiH je apelanticu, zajedno sa ostalima oštećenima, uputio na parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnih zahtjeva.

3. Apelantica smatra da su joj osporenom presudom Suda BiH broj X-KR-07/430-1 od 28. marta 2008. godine povrijeđena prava zagarantovana čl. 3., 8. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), smatrajući da predmetnom presudom nije utvrđena odgovornost i ostalih osoba odgovornih za njeno fizičko i psihičko zlostavljanje za period koji je provela u logoru od 17. aprila 1992. do 6. februara 1993. godine. Također, apelantica je tražila da joj se isplati naknada za materijalnu i nematerijalnu štete u iznosu od 50.000,00 KM za vrijeme provedeno u logoru.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“»

U odnosu na osporenu presudu Suda BiH

5. Ustavni sud zapaža da apelantica osporava presudu Suda BiH broj X-KR-07/430-1 od 28. marta 2008. godine, smatrajući da su joj pritom povrijeđena prava iz čl. 3., 8. i 13. Evropske konvencije, navodeći da u toku krivičnog postupka nije utvrđena i odgovornost ostalih lica pored V.B za naprijed navedene ratne zločine. Ustavni sud zapaža da je apelantica, u krivičnom postupku koji se vodio protiv V.B., imala status oštećenog lica i da joj je, u skladu sa odredbama ZKP BiH, predmetna presuda uručena 17. aprila 2008. godine. Ustavni sud ističe da u skladu sa ZKP BiH pravo žalbe protiv prvostepene presude pripada određenim žalbenim subjektima, među kojim su i optuženi (član 293. stav 1. ZKP BiH) i oštećeni (član 293. stav 1. u vezi sa stavom 4. istog člana ZKP BiH), te da oštećeni ima pravo na žalbu samo u odnosu na troškove krivičnog postupka koji su određeni da ih on/ona plati, ili koje je on tražio da mu/joj budu namireni (član 185. stav 2. tačka i) ZKP BiH u vezi s članom 187. stav 1. istog zakona, ako se oštećeni javlja u ulozi svjedoka), te u odnosu na imovinskopravni zahtjev. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, Ustavni sud zaključuje da je posljednji djelotvoran pravni lijek, odnosno konačna odluka, u pogledu apelantičinih navoda u smislu čl. 3., 8. i 13. Evropske konvencije, presuda Suda BiH broj X-KR-07/430-1 od 28. marta 2008. godine.

6. S obzirom na to da je apelantici osporena presuda Suda BiH uručena 17. aprila 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 31. marta 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je, u pogledu apelantičinih navoda iz čl. 3., 8. i 13. Evropske konvencije, apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Suda BiH od 28. marta 2008. godine.

U odnosu na imovinskopravni zahtjev

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud zapaža da je u osporenoj presudi Suda BiH, u dijelu kojim se odlučivalo o troškovima postupka i imovinskopravnom zahtjevu, apelantica upućena na parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva, te u tom smislu Ustavni sud konstatuje da je u pogledu ovog apelantičinog zahtjeva, postavljenog u predmetnoj apelaciji u iznosu od 50.000,00 KM, apelantica imala mogućnost da podnese žalbu protiv osporene presude Suda BiH u skladu sa odredbama čl. 292. i 293. ZKP BiH, što je ona propustila da učini, odnosno da opravda nemogućnost korištenja ovog pravnog lijeka. Također, Ustavni sud ističe da, iako je apelantica, neizjavljivanjem žalbe protiv osporene presude Suda BiH, propustila da iskoristi ovaj pravni lijek, ona ima pravo da ostvari ovo svoje potraživanje u parnici pred nadležnim sudom, na što ju je uputio i Sud BiH u osporenoj presudi.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1004/09 (A. O.) | Sudska praksa | Aktio