Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1161/09 (Drvno industrijsko preduzeće «Manjača» AD u stečaju Mrkonjić Grad i B. V.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1161/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1161/09, rješavajući apelaciju Drvno industrijskog preduzeća «Manjača» AD u stečaju Mrkonjić Grad i Borisa Vulina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drvno industrijskog preduzeća «Manjača» AD u stečaju Mrkonjić Grad i Borisa Vulinapodnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 11 0 U 000342 08 U (raniji broj 011-0-U-08-000 616) od 15. januara 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Drvno industrijsko preduzeće «Manjača» AD u stečaju Mrkonjić Grad i Boris Vulin (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mrkonjić Grada, koje zastupa Luka Vulin, advokat iz Mrkonjić Grada, podnijeli su 14. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 U 000342 08 U (raniji broj 011-0-U-08-000 616) od 15. januara 2009. godine.

2. Zaključkom Komisije za izlaganje na javni uvid podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, k.o. Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: Komisija), broj 31/025-951-361/06 od 14. maja 2008. godine, odbačen je prigovor apelanta Drvno industrijsko preduzeće «Manjača» AD u stečaju Mrkonjić Grad, a koji se odnosi na nepokretnosti označene kao k.č. br. 374/2 upisane u popisni list br. 361 k.o. Mrkonjić Grad.

3. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Republička uprava), broj 21.03/951-72/08 od 10. juna 2008. godine, odbijena je žalba apelanta Drvno industrijsko preduzeće «Manjača» AD u stečaju Mrkonjić Grad izjavljena protiv zaključka Komisije.

4. Presudom Okružnog suda, broj 11 0 U 000342 08 U (raniji broj 011-0-U-08-000 616) od 15. januara 2009. godine, tužba izjavljena protiv rješenja Republičke uprave, odbijena je kao neosnovana u odnosu na apelanta Drvno industrijsko preduzeće «Manjača» AD u stečaju Mrkonjić Grad, odnosno, odbačena kao nedozvoljena u odnosu na apelanta Borisa Vulina.

5. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da kako apelant Drvno industrijsko preduzeće «Manjača» AD u stečaju Mrkonjić Grad, kao stranka u upravnom postupku izlaganja nekretnina na javni uvid, nije imao prisutnog zastupnika kada je vršeno izlaganje, iako je bio uredno obavješten i u spis uredno dostavio punomoć za zastupanje za Sretka Zeljkovića i Jovana Lukića, to mu je jedino bila preostala mogućnost da pismenim putem u roku od 8 dana prigovori na podatke upisane u popisne listove. Okružni sud je dalje naveo da kada se uzme u obzir da je postupak izlaganja na javni uvid nepokretnosti izvršen 25. oktobra 2006. godine, a kojem apelant Drvno industrijsko preduzeće «Manjača» AD u stečaju Mrkonjić Grad nije bio prisutan, to proizlazi da je krajnji rok za podnošenje pismenog prigovora, 8 dana od dana izlaganja, bio 2. novembar 2006. godine, koji je bio radni dan (četvrtak). Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je smatrao da je pravilan zaključak Komisije da je apelant Drvno industrijsko preduzeće «Manjača» AD u stečaju Mrkonjić Grad neblagovremeno podnio prigovor na popisnu listu koju je ista i sačinila, koja je postala pravosnažna 13. novembra 2006. godine, temeljem člana 52. Pravilnika o izlaganju na javni uvid podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta («Službeni glasnik RS» broj 60/05), pa je pravilno postupila kada je zaključkom odbacila prigovor kao neblagovremen, a Republička uprava pravilno oosporenim aktom pravno osnažila taj zaključak. S druge strane, Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da se apelant Boris Vulin u postupku izlaganja nije pojavljivao pred prvostepenim organom kao stranka već je to bio apelant Drvno industrijsko preduzeće «Manjača» AD u stečaju Mrkonjić Grad, pa kako i nema svojstvo stranke, u odnosu na apelanta Borisa Vulina tužba je odbačena kao podnesena od strane neovlašćenog lica.

6. Apelanti se žale da im je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Apelant Drvno industrijsko preduzeće «Manjača» AD u stečaju Mrkonjić Grad je izjavio prigovor u postupku izlaganja premjera i katastarskog klasiranja zemljišta na području Mrkonjić Grada, koji je odbačen kao neblagovremen zaključkom Komisije, broj 31/025-951-361/06 od 14. maja 2008. godine. Rješenjem Republičke uprave odbijena je žalba protiv zaključka Komisije, a zatim je Okružni sud pobijanom presudom odbio kao neosnovanu žalbu apelanta Drvno industrijsko preduzeće «Manjača» AD u stečaju Mrkonjić Grad izjavljenu protiv rješenja Republičke uprave, dok je istom presudom odbacio kao nedozvoljenu tužbu, izjavljenu protiv istog rješenja Republičke uprave, apelanta Borisa Vulina, koji navodi da je kupio predmetne nekretnine od prvog apelanta.

10. U odnosu na apelanta Drvno industrijsko preduzeće «Manjača» AD u stečaju Mrkonjić Grad, Ustavni sud zapaža da nadležni organi nisu raspravljali o osnovanosti njegovog prigovora, već je prigovor odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. U odnosu na apelanta Borisa Vulina, pobijanom odlukom Okružnog suda nije meritorno odlučeno o tužbi apelanta, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nisu ispunjene procesne pretpostavke za postupanje po tužbi. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, budući da su samo formalno podnijeli prigovor, odnosno, tužbu, na temelju kojih nadležni organi nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavali formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1161/09 (Drvno industrijsko preduzeće… | Sudska praksa | Aktio