Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1455/07 (A. P.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1455/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1455/07, rješavajući apelaciju Anđe Perić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Anđe Perić podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 014-0-Gž-06-

000-687 od 2. aprila 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Anđa Perić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Milića, podnijela je 17. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 014-0-Gž-06-000-687 od 2. aprila 2007. godine.

2. U postupku koji je apelantica pokrenula protiv tuženog „Boksit“ A.D. Milići (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa, Osnovni sud u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je presudu, broj P1-60/2001 od 9. oktobra 2001. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-249/04 od 17. septembra 2004. godine, a kojim su poništene kao nezakonite odluke tuženog o prestanku radnog odnosa apelantice, broj I-A-MK-1446/99 od 28. oktobra 1999. godine i UO:XIII-7-5/99 od 17. decembra 1999. godine, i naloženo tuženom da apelantici uspostavi sva prava iz i po osnovu radnog odnosa, da je rasporedi na poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi i isplati plate i ostale naknade počev od 1. marta 2000. godine pa do početka rada, te naknadi parnične troškove, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom izvršenja.

3. Rješavajući po reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Okružnog suda, broj Gž-249/04 od 17. septembra 2004. godine, Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) donio je rješenje, broj Rev-475/04 od 22. novembra 2006. godine, kojim je uvažena revizija tuženog, ukinuta drugostepena presuda i predmet vraćen Okružnom sudu na ponovno suđenje. Vrhovni sud je obrazložio da je, u konkretnom slučaju, usljed pogrešne primjene materijalnog prava od strane Okružnog suda činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, te da je potrebno da Okružni sud u ponovnom postupku otvori raspravu i razjasni sva sporna pitanja koja se odnose na mogućnost da apelantica po isteku vremena čekanja bude raspoređena kod tuženog na slobodno radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima. Vrhovni sud je, također, naveo da odluka o žalbi tuženog protiv prvostepene presude zavisi od utvrđenja činjeničnog stanja na koje je ukazano.

4. U ponovnom postupku Okruži sud je donio presudu, broj 014-0-Gž-06-000-687 od 2. aprila 2007. godine, kojom je uvažio žalbu tuženog i prvostepenu presudu preinačio tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice.

5. Prema stanju spisa apelantica nije izjavila reviziju protiv drugostepene presude.

6. Apelantica navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članim 3. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 47/05 i 63/07), propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».

10. Ustavni sud zapaža da je u predmetu apelantice Vrhovni sud rješenjem, broj Rev-475/04 od 22. novembra 2006. godine, već jednom uvažio reviziju koju je tuženi izjavio protiv presude Okružnog suda, broj Gž-249/04 od 17. septembra 2004. godine, pa je, u smislu postojećih odredbi Zakona o parničnom postupku, dopuštena i revizija protiv osporene presude Okružnog suda, broj 014-

0-Gž-06-000-687 od 2. aprila 2007. godine. Međutim, apelantica je propustila da prije podnošenja apelacije, u zakonom predviđenom roku od 30 dana od dana prijema drugostepene presude Okružnog suda izjavi reviziju u parničnom postupku. Propustom da izjavi reviziju apelantica se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1455/07 (A. P.) | Sudska praksa | Aktio