Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2680/07 (L. M.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2680/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2680/07, rješavajući apelaciju Ljubinka Mitrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubinka Mitrovića podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Sudom Bosne i Hercegovine, u predmetu P-62/04, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ljubinko Mitrović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banje Luke, podnio je 2. oktobra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), u predmetu broj P-

62/04.

2. Apelant je 21. decembra 2004. godine zajedno sa još četiri tužitelja podnio tužbu Sudu BiH protiv Federacije Bosne i Hercegovine radi naknade štete nastale na njihovoj imovinu usljed ratnih dejstava, a koja je registrovana pod brojem P-62/04.

3. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu navodeći da Sud BiH nikada nije odlučio po njegovoj tužbi.

4. Nakon uvida u spis predmeta broj P-62/04 koji je dostavljen Ustavnom sudu od strane Suda BiH, utvrđeno je da je rješenjem Suda BiH broj P-62/04 od 23. marta 2006. godine apelantova tužba vraćena apelantu i drugim tužiocima radi ispravke i dopune uz upozorenje da će tužba biti odbačena, odnosno da će se smatrati povučenom, ukoliko je tužitelji u roku od 8 dana ne vrate ispravljenu i dopunjenu.

5. Sud BiH je rješenjem broj P-62/04 od 5. maja 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem istog suda broj Gž-40/06 od 17. aprila 2007. godine, odbacio kao neurednu tužbu apelanta i ostalih tužitelja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Sud BiH, ispitujući sadržaj podneska apelanta i ostalih tužitelja koji su dostavili ovom sudu 4. aprila 2006. godine, zaključio da u njemu nisu otklonjeni svi nedostaci tužbe na koje je ukazano u rješenju od 23. marta 2006. godine.

6. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Sudom BiH povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, apelantu i ostalim tužiteljima je rješenjem Suda BiH broj P-62/04 od 23. marta 2006. godine naloženo da u roku od 8 dana isprave i dopune tužbu koju su podnijeli radi naknade štete. Budući da apelant i ostali tužitelji u ostavljenom roku nisu postupio po trženju suda, njihova tužba je odbačena kao neuredna rješenjem Suda BiH broj P-62/04 od 5. maja 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem istog suda broj Gž-40/06 od 17. aprila 2007. godine.

10. Dakle, da bi se u postupku pred Ustavnim sudom, moglo raspravljati o povredi prava zaštićenih Ustavom, apelant je morao postupiti po traženju suda i ispraviti i dopuniti tužbu ili opravdati nemogućnost postupanja po traženju suda. Kako apelant nije postupio po traženju suda, niti je uspio opravdati ovaj svoj propust, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant nepostupanjem po traženju suda, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, jer zbog propusta da uredi tužbu, Sud BiH nije mogao meritorno odlučivati o apelantovoj tužbi.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2680/07 (L. M.) | Sudska praksa | Aktio