Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1603/09 (ATACO – Trgovina i Zastupanje d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1603/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1603/09, rješavajući apelacije ATACO – Trgovina i Zastupanje d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije ATACO – Trgovina i Zastupanje d.o.o. Mostar podnesene protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine, br. U-6/07 od 13. marta 2009. godine, U-8/07 od 13. marta 2009. godine, U-5/07 od 13. marta 2009. godine i U-9/07 od 13. marta 2009. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. ATACO – Trgovina i Zastupanje d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 22. maja 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), br. U-6/07 od 13. marta 2009. godine, U-8/07 od 13. marta 2009. godine, U-5/07 od 13. marta 2009. godine i U-9/07 od 13. marta 2009. godine.

2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1603/09. Spojene su sljedeće apelacije: AP-1603/09, AP-1604/09, AP-1605/09 i AP-1606/09.

3. Rješenjima Regionalnog centra Mostar Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, Odsjek za carine, Grupa za procedure (u daljnjem tekstu: Regionalni centar), br. 03/4-

2/III-Up/I-18-2681/05 od 2. marta 2006. godine, 03/4-2/III-Up/I-18-2683/05 od 2. marta 2006. godine, 03/4-2/III-Up/I-18-2680/05 od 2. marta 2006. godine i 03/4-2/III-Up/I-18-2684/05 od 2. marta 2006. godine, odobrena je izmjena podataka i izmijenjeni su podaci za uvezenu robu apelanta kao carinskog obveznika, na način preciziran u izreci rješenja, temeljem te izmjene izvršen naknadni obračun i naplata iznosa na ime posebnog poreza na promet bezalkoholnih pića i poreza na promet bezalkoholnih pića, te određen način i rok uplate iznosa.

4. Rješenjima Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava), br. 01/4-UP/II-924/06 od 25. oktobra 2006. godine, 01/4-UP/II-926/06 od 25. oktobra 2006. godine, 01/4-UP/II-923/06 od 25. oktobra 2006. godine i 01/4-UP/II-927/06 od 25. oktobra 2006. godine, odbijene su kao neosnovane apelantove žalbe izjavljene protiv gore navedenih rješenja Regionalnog centra.

5. Presudama Suda BiH, br. U-6/07 od 13. marta 2009. godine, U-8/07 od 13. marta 2009. godine, U-5/07 od 13. marta 2009. godine i U-9/07 od 13. marta 2009. godine, uvažene su tužbe apelanta, osporena rješenja Uprave i rješenja Regionalnog centra poništena u dijelu kojim je apelant obavezan da za uvezenu robu plati određeni iznos na ime posebnog poreza na promet na bezalkoholna pića i predmeti vraćeni prvostepenom organu na ponovno rješavanje u tim dijelovima, dok su u ostalom dijelu tužbe odbijene.

6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez na osnovu Zakona o akcizama u BiH i Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga («Službeni glasnik BiH» broj 62/04), ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak, osim u slučaju arbitrarne primjene prava, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Apelant je, takođe, naveo da mu je u predmetnim postupcima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanta, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od

17. marta 2004. godine i AP-285/03 od 23. jula 2004. godine). Shodno tome, i ovi apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1603/09 (ATACO – Trgovina i Zastupanje… | Sudska praksa | Aktio