Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1833/09 (L. M.)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1833/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-1833/09, rješavajući apelaciju Ljube Milosavca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljube Milosavca podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj:
118-0-Uvp-08-000091 od 6. marta 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubo Milosavac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bajnaluke, podnio je 9. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj: 118-0-Uvp-08-000091 od 6. marta 2009. godine.
2. Sekretarijat za pitanja boraca, žrtava rata i rada (u daljnjem tekstu: Sekretarijat), rješavajući po zahtjevu apelanta je donio rješenje broj: 05-560-1438/95 od 6. februara 1996. godine kojim je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: RVI) šeste kategorije sa 60% invaliditeta, po osnovu povrede zadobijene vršenjem vojne dužnosti kao pripadnik Vojske Republike Srpske i utvrđeno pravo na ličnu invalidninu.
3. Sekretarijat je, u postupku rješavajući po službenoj dužnosti, donio rješenje broj: 05-560- 68/98 od 29. januara 1998. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: RVI) šeste kategorije sa 60% invaliditeta, po osnovu povrede zadobijene vršenjem vojne dužnosti kao pripadnik Vojske Republike Srpske i utvrđeno pravo na ličnu invalidninu i ortopedski dodatak trećeg stepena. Navedenim rješenjem zamjenjeno je rješenje Sekretarijata broj: 05-560- 68/98 od 6. februara 1996. godine.
4. Odjeljenje za boračko-invalidsku zaštitu (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) je 27. oktobra 2003. godine donijelo rješenje broj: 06-560-1417/2003 kojim je apelantu priznato svojstvo RVI šeste kategorije sa 60% invaliditeta, po osnovu povrede zadobijene vršenjem vojne dužnosti kao pripadnik Vojske Republike Srpske i utvrđeno pravo na ličnu invalidninu i ortopedski dodatak trećeg stepena. Navedenim rješenjem zamjenjeno je rješenje Sekretarijata broj: 05-560-68/98 od 29. januara 1998. godine.
5. Odjeljenje je 11. aprila 2006. godine donijelo rješenje broj: 06-560/1443/2006 kojim je ukinuto rješenje odjeljenja broj: 06-560-1417/2003 od 27. oktobra 2003. godine. Stavom dva dispozitiva rješenja apelantu je utvrđen prestanak svojstva RVI i prava na invalidninu sa danom 1. majem 2006. godine, zbog nepostojanja Zakonom propisanih uslova za dalje priznavanje prava.
6. Ministarstvo rada i boračko invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je 14. juna 2006. godine usvojio žalbu apelanta izjavljenu protiv rješenja Odjeljenja broj: 06-560/1443/2006 od 11. aprila 2006. godine, poništio sporno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak.
7. Odjeljenje je u ponovljenom postupku prevođenja u predmetu lične invalidnine, 26. jula 2007. godine donijelo rješenje broj: 06-560-652/2007 kojim je nastavljen postupak koji je prekinut zaključkom ovog Odjeljenja, broj: 06-560-1443/06 od 18. jula 2006. godine. Stavom dva dispozitiva rješenja ukinuto je rješennje ovog Odjeljenja, broj: 06-560-1417/2003 od 27. oktobra 2003. godine. Stavom tri dispozitiva rješenja utvrđen je apelantu prestanak svojstva ratnog vojnog invalida, prava na ličnu invalidninu i ortopedski dodatak trećeg stepena sa danom 1. maj 2006. godine, zbog nepostojanja zakonom propisanih uslova za dalje priznavanje prava.
8. Ministarstvo je 17. septembra 2007. godine donijelo rješenje broj: 16-560-6351/07 kojim je odbijena kao neosnovana žalba apelanta izjavljenja protiv rješenja Odjeljenja, broj: 06-560- 652/2007 od 26. jula 2007. godine.
9. Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je 8. februara 2008. godine donio presudu broj: 011-0-U-07-000915 kojom je tužba apelanta radi poništenja rješenja Ministarstva broj: 16-560-6351/07 od 17. septembra 2007. godine obijena kao neosnovana.
10. Vrhovni sud je 6. marta 2009. godine donio presudu broj: 118-0-Uvp-08-000 091 kojom je odbijen zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj: 011-0-U-07- 000915 od 8. februara 2008. godine.
11. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da nisu osnovani navodi apelanta kojima osporava zakonitost pobijane presude Oružnog suda. Naime, Vrhovni sud je istakao da razloge vanrednog preispitivanja apelant je usmjerio u pravcu da dokaže da se priznati borački status, odnosno prava na mjesečna primanja po osnovu tog statusa, ne mogu naknadno mijenjati niti rješenje o njihovom priznavanju ukidati. Međutim, Vrhovni sud je naglasio da odredba člana 126. stav 4. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca obrambeno-otadžbinskog rata RS (prečišćeni tekst objavljen u «Službeni glasnik RS», broj 55/07) daje i takvu mogućnost revizijskom organu, pod uslovima koji su propisani u tim odredbama, a ti uslovi su se ispunili u datom upravnom postupku za upravno rješenje stvari, odnosno u datom upravnom sporu za onakvo presuđenje kakvo je dato u izreci pobijane presude.
12. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
14. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj: 118-0-Uvp-08-000 091 od 6. marta 2009. godine, kojom je odbijen zahtjev apelanta za preispitivanje presude Okružnog suda, broj: 011-0-U-07-000 915 od 8. februara 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu apelanta za preispitivanje presude Kantonalnog suda, kojim je pravosnažno okončan upravni spor, ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović