Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2214/07 (Mldb. S. P., mldb. N. P., M. P. i S. P.)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2214/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-2214/07, rješavajući apelaciju mldb. Spase Popovca i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija mldb. Spase Popovca, mldb. Nade Popovac, Milojke Popovac i Spase Popovca, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-06-000 401 od 15. maja 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju broj P-
363/05 od 8. septembra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mldb. Spaso Popovac, mldb. Nada Popovac, Milojka Popovac i Spaso Popovac (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Trebinja, koje zastupa Predrag Ivanković, advokat iz Trebinja, podnijeli su 25. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-06-000 401 od 15. maja 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-
363/05 od 8. septembra 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-363/05 od 8. septembra 2006. godine, potvrđenom Presudom Okružnog suda broj 015-0-Gž-06-000 401 od 15. maja 2007. godine, odbijen je tužbeni zahtjev kojim su apelanti tražili da se obaveže tuženi AD Hidroelektrane na Trebišnjici Trebinje (u daljnjem tekstu: tuženi) da im na ime pravične novčane naknade za njihove duševne bolove isplati iznos od po 15.000,00 KM, a što ukupno iznosi 60.000,00 KM, zajedno sa kamatoma od dana donošenja presude, kao i da mldb. apelantima Spasi Popovcu i Nadi Popovac plaća mjesečni iznos od po 200 KM, na ime rente zbog onemogućenog doprinosa za izdržavanje i školovanje od strane njihovog oca, počev od dana podnošenja tužbe pa sve dok za to postoji potreba, kao i da im isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 7.400,00 KM. Predmetnom presudom apelanti su obavezani da solidarno nadoknade tuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 2.220,00 KM.
3. Apelanti su u apelaciji naveli da nisu izjavili reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 015-
0-Gž-06-000 401 od 15. maja 2007. godine, zbog toga što bi Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) postupio „isto kao Osnovni i Okružni sud u Trebinju“.
4. Apelanti se žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a da je mldb. apelantima, pored naprijed navedenih prava, povrijeđeno i pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanje prepisa presude. (2) revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».
8. U konkretnom slučaju, apelanti nisu izjavili reviziju Vrhovnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 015-0-Gž-06-000 401 od 15. maja 2007. godine, iako je vrijednost pobijanog dijela te presude veća od cenzusa propisanog u članu 237. stav 2. ZPP-a do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati, pa je u smislu navedene odredbe ZPP-a revizija protiv drugostepene presude dopuštena. Pretpostavka da će Vrhovni sud postupiti „isto kao Osnovni i Okružni sud u Trebinju“ ne otklanja obavezu da apelanti prije obraćanja Ustavnom sudu iscrpe djelotvoran pravni lijek raspoloživ prema zakonu. Prema tome, apelanti su propustili da prije podnošenja apelacije, u zakonom predviđenom roku od 30 dana od dana prijema drugostepene presude izjave reviziju. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelanti nisu iscrpili pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović