Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2825/09 (V. K.-R.)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 8
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-2825/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2825/09, rješavajući apelaciju Vesne Kocić-Radanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vesne Kocić-Radanović podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 00 3402 09 U od 18. juna 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Vesna Kocić-Radanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Istočnog Sarajeva, koju zastupa Slavica Čvoro, advokat iz Istočnog Sarajeva, podnijela je 7. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 00 3402 09 U od 18. juna 2009. godine.
2. Rješavajući po zahtjevu apelantice za povrat stana u posjed u ulici Radićeva broj 7 u Sarajevu, Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) je donijela rješenje broj 23/1-372-2773/98 od 13. oktobra 2008. godine kojim je odbijen zahtjev apelantice za vraćanje stana u posjed kao neosnovan.
3. Nezadovoljna rješenjem Uprave, apelantica je izjavila žalbu Ministarstvu za stambenu politiku Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) koje je rješenjem broj27/02-23-7861/08 od 11. decembra 2008. godine žalbu odbacilo kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja Ministarstva je navedeno da je prvostepeno rješenje dostavljeno apelantičinom punomoćniku dana 3. novembra 2008. godine, a žalba je izjavljena putem pošte preporučenom pošiljkom koja je na poštu predata 19. novembra 2008. godine, iz čega je evidentno da je predmetna žalba dostavljena van roka od 15 dana od dana prijema rješenja, propisanog odredbom člana 8. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 51/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03), te da je prvostepeni organ propustio da odbaci žalbu u smislu člana 231. stav 2. Zakona o upravnom postupku. Konačno, Ministarstvo je u obrazloženju rješenja navelo da je apelantičina žalba odbačena kao neblagovremena, shodno članu 236. stav 1. Zakona o upravnom postupku.
4. Protiv rješenja Ministarstva broj27/02-23-7861/08 od 11. decembra 2008. godine apelantica je podnijela tužbu Kantonalnom sudu koji je presudom broj 09 0 U 00 3402 09 U od 18. juna 2009. godine odbio tužbu kao neosnovanu.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelantica je protiv rješenja Uprave broj 23/1-372-2773/98 od 13. oktobra 2008. godine podnijela žalbu koja je rješenjem Ministarstva broj27/02-23-7861/08 od 11. decembra 2008. godine odbačena kao neblagovremena. Apelantičina tužba u upravnom sporu je presudom Kantonalnog suda odbijana kao neosnovana iz razloga što je utvrđeno da apelantica žalbu nije izjavila u zakonom propisanom roku.
9. Obzirom na navedeno, nesporno je da Kantonalni sud nije razmatrao žalbu apelantice, već je ista odbijena iz formalnih razloga, budući da je apelantica žalbu podnijela izvan zakonom propisanih rokova. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem žalbe Ministarstvu nije efektivno iscrpila pravne lijekove jer je samo formalno, mimo zakonom utvrđenog roka, podnijela žalbu po kojoj Ministarstvo nije odlučivao o meritumu spora, budući da ista nije ispunjavala formalne uvjete tog pravnog lijeka. Navedeno je imalo za posljedicu da se i Kantonalni sud u upravnom sporu bavio isključivo pitanjem blagovremenosti žalbe. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović