Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-663/09 (M. P.)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-663/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 663/09, rješavajući apelaciju Miloša Podinića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miloša Podinića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 89-
0-I-000625-08-Gž od 17. decembra 2008. godine, i rješenja Osnovnog suda Sokolac, broj 89-0-I-000625-07-I od 22. maja 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Miloš Podinić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sokoca, kojeg zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala, podnio je 2. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 89-0-I-000625-08-Gž od 17. decembra 2008. godine, i rješenja Osnovnog suda Sokolac (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 89-0-I-000625-07-I od 22. maja 2008. godine.
2. Odlučujući o prijedlogu tražioca izvršenja A.D. „Romanijaputevi“ Sokolac, a na osnovu izvršne isprave pravomoćne presude Osnovnog suda, broj P-1198/04 od 1. marta 2007. godine, Osnovni sud donio je rješenje o izvršenju, broj 089-0-I-07-000-251 od 13. novembra 2007. godine kojim je određeno predloženo izvršenje radi ispražnjenja i predaje u posjed nepokretnosti od strane apelanta i naplate troškova parničnog postupka.
3. Rješenjem Osnovnog suda, broj 89-0-I-000625-07-I od 22. maja 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 89-0-I-000625-08-Gž od 17. decembra 2008. godine, odbijen je prigovor apelanta kao izvršenika izjavljen protiv rješenja istog suda o izvršenju, broj 089-0-
I-07-000-251 od 13. novembra 2007. godine. Osnvni sud je obrazložio da je prigovor apelanta u cjelosti neosnovan jer nije izjavljen niti iz jednog razloga koji sprječava izvršenja, a kako je propisano relaevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku.
4. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života i doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. S obzirom da je apelant osporio rješenje Okružnog suda, broj 89-0-I-000625-08-Gž od 17. decembra 2008. godine, i rješenje Osnovnog suda, broj 89-0-I-000625-07-I od 22. maja 2008. godine, koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedene odluke. Kako su predmetne odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
7. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
8. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze utvrđena su pravomoćnom presudom Osnovnog suda, broj P-1198/04 od 1. marta 2007. godine, a kojom je utvrđena obaveza apelanta da isprazni i preda tužitelju predmetne nekretnine, te isplati troškove postupka. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».
9. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, u predmetnom postupku nije odlučivano niti o imovinskim pravima apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, niti o njegovim pravima iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da nema uslova da se predmetna apelacija dalje razmatra u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, te član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske, jer je i u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović