Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-946/09 (Unis“-Fabrika cijevi a.d. Derventa)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-946/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-946/09, rješavajući apelaciju Unis“

– Fabrika cijevi a.d. Derventa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Unis“ – Fabrika cijevi a.d. Derventa podnesene protiv Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske br. 118-0-Uvp-08-000 132 i 118-0-Uvp-08-000 130 od 25. februara 2009. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuju se kao nedopuštene apelacije „Unis“-Fabrika cijevi a.d. Derventa podnesene protiv Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci br. 011-0-U-07-000 460 od 11. aprila 2008. godine i 011-0-U-07-000 681 od 9. aprila 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Unis“-Fabrika cijevi a.d. Derventa (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, kojeg zastupa Neđo Drašković, advokat iz Dervente, podnio je 26. marta 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) br. 118-0-Uvp-08-000 132 i 118-0-Uvp-08-000 130 od 25. februara 2009. godine i Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. 011-0-U-07-000 460 od 11. aprila 2008. godine i 011-0-U-07-000 681 od 9. aprila 2008. godine.

2. S obzirom da se predmetne apelacije tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta broj AP-946/09 i AP-947/09, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-947/09.

3. Presudama Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 460 od 11. aprila 2008. godine i 011-0-U-07-

000 681 od 9. aprila 2008. godine odbijene su kao neosnovane apelantove tužbe podnesene protiv Rješenja Ministarstva Finansija Republike Srpske br. 06.06/017-242-4/07-3-040 od 17. aprila 2007. godine i 06.06/017-868-3/07-3-052 od 4. jula 2007. godine, a kojim su odbijeni apelantovi zahtjevi za izdavanje odobrenja za ustupanje potraživanja (cesiju) u poslovima sa inostranstvom u iznosu od 89.204,54 eura odnosno 258.869,29 eura.

4. Odlučujući o apelantovim zahtjevima za vanredno preispitivanje presuda Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 460 od 11. aprila 2008. godine i 011-0-U-07-000 681 od 9. aprila 2008. godine, Vrhovni sud je donio Presude br. 118-0-Uvp-08-000 132 i 118-0-Uvp-08-000 130 od 25. februara 2009. godine, kojom je te zahtjeve odbio kao neosnovane.

5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; a. U odnosu na Presude Vrhovnog suda br. 118-0-Uvp-08-000 132 i 118-0-Uvp-08-000 130 od 25. februara 2009. godine

7. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, apelant žali na presude Vrhovnog suda br. 118-0-Uvp-08-000 132 i 118-0-Uvp-08-000 130 od 25. februara 2009. godine, kojima su odbijeni njegovi zahtjevi za vanredno preispitivanje Presuda Okružnog suda br. 011-0-U-07-000 460 od 11. aprila 2008. godine i 011-0-U-07-000 681 od 9. aprila 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupci tiču određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupci odlučivanja o apelantovim zahtjevima za preispitivanje osporenih presuda Okružnog suda, kojom su pravosnažno okončani upravni sporovi, ne tiču odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiču isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za preispitivanje pravosnažnih presuda. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnim postupcima odlučivanja o zahtjevima za preispitivanje presuda nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.b. U odnosu na Presude Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 460 od 11. aprila 2008. godine i 011-0-U-07-000 681 od 9. aprila 2008. godine

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-

283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine). Apelant je protiv presuda Okružnog suda od 9. i 11. aprila 2008. godine podnio zahtjeve za vanredno preispitivanje, ali su ti zahtjevi osporenim presudama Vrhovnog suda odbijeni kao neosnovani. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda iz prethodnog stava u pogledu ratione materiae kompatibilnosti zahtjeva za vanredno preispitivanje u smislu odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, Ustavni sud konstatuje da zahtjev za vanredno preispitivanje nije efektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda, te, stoga, proizlazi da su konačne odluke u predmetnom slučaju presude Okružnog suda br. 011-0-U-07-000 460 od 11. aprila 2008. godine i 011-0-U-07-000 681 od 9. aprila 2008. godine.

9. S obzirom na to da je apelantu 21. aprila 2008. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 681 od 9. aprila 2008. godine, dok mu je 30. aprila 2008. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 011-0-U-07-000 460 od 11. aprila 2008. godine, a apelacije su Ustavnom sudu podnesene 26. marta 2009. godine, proizlazi da su podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacija predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporene presude Okružnog suda.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-946/09 (Unis“-Fabrika cijevi a.d. Derventa) | Sudska praksa | Aktio