Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-949/09 (H. A.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-949/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 949/09, rješavajući apelaciju Hajriza Alisana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajriza Alisana podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 016827 09 Kz 2 od 20. marta 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 K 016827 09 Kv2 od 18. marta 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Hajriz Alisan (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zenice, kojeg zastupa Azijada Mujkić, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 016827 09 Kz 2 od 20. marta 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 016827 09 Kv2 od 18. marta 2009. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 043-0-KPP-08-000404 od 18. decembra 2008. godine određena je mjera pritvora apelantu u trajanju od jednog mjeseca iz razloga propisanih članom 146. stav 1. tač. a) i c). Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), a koji pritvor mu je produžen za još 2 (dva) mjeseca rješenjem ovog suda broj 043-0-KV-

09-000001 od 15. januara 2009.godine, iz razloga propisanih članom 146. stav 1. tačka c) ZKP FBIH. Kantonalno tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona podiglo je optužnicu broj KT-XI-2029/08 od 11. marta 2009. godine protiv apelanta, zbog izvršenja produženog krivičnog djela teške krađe iz člana 287. stav 1. tačka a) u vezi sa čl. 31. i 55. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) u sticaju sa krivičnim djelom krivotvorenje isprave iz člana 373. stav 1.

KZ FBIH.

3. Postupajući u ovom predmetu, rješenjem Općinskog suda broj 43 0 K 016827 09 Kv od 13. marta 2009. godine optuženom apelantu ukinuta je mjera pritvora, te je odlučeno da se on odmah ima sprovesti iz Kazneno-popravnog zavoda Zenica (u daljnjem tekstu: KPZ Zenica) – Odjel pritvora u KPZ - Odjel za izdržavanje kazne zatvora, radi izdražavanja kazne zatvora na osnovu pravomoćne presude Općinskog suda broj 043-0-K-000 661 od 28. novembra 2007. godine, kojom je apelant osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

4. Rješenjem Kantonalnog suda 43 0 K 016827 09 Kz od 17. marta 2009. godine uvažena je apelantova žalba, ukinuto prvostepeno rješenje Općinskog suda od 13. marta 2009. godine i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

5. Na ročištu od 18. marta 2009.godine, kantonalni tužilac je proširio svoj prijedlog za produženje pritvora, tako što je na zapisniku Općinskog suda predložio da se apelantu produži mjera pritvora i iz razloga propisanih u članu 146. stav 1. tačka c) ZKP FBIH, navodeći da je apelant već osuđivan za istovrsna krivična djela, da je u konkretnom slučaju u kratkom vremenskom periodu počinio produženo krivično djelo teške krađe iz člana 287. stav 1. tačka a) u vezi sa članom 31. i 55. KZ FBIH, u sticaju sa krivičnim djelom krivotvorenje isprave iz člana 373. stav 1. KZ FBIH. Nakraju, kantonalni tužilac je predložio da se apelantu produži pritvor iz razloga propisanih u članu 146. stav 1. tač. a) i c) ZKP FBIH.

6. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 K 016827 09 Kv2 od 18. marta 2009. godine produžena je mjera pritvora apelantu do okončanja glavnog pretresa s tim da pritvor može trajati najduže 1 (jednu) godinu i to od dana donošenja ovog rješenja, tj. od 18. marta 2009. godine do 18. marta 2010. godine, s tim da će ovaj sud po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja vršiti kontrolu opravdanosti pritvora.

7. Protiv rješenja Općinskog suda iz prethodnog stava, apelant je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka i pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se žalba uvaži i ukine pobijano rješenje ili pobijano rješenje preinači i optuženi pusti na slobodu. Apelant je u svojoj žalbi naveo da prvostepeni sud nije mogao produžiti apelantu pritvor iz razloga za pritvor predviđenih u članu 146. stav 1. tačka c) ZKP FBiH, a iz razloga što je tužilac u optužnici stavio da predlaže pritvor iz razloga propisanih u članu 146. stav 1. tačka a) ZKP FBiH, te da je tužilac tek na ročištu održanom 18. marta 2009. godine pred prvostepenim sudom proširio svoj prijedlog za produženje pritvora, pa prema stanovištu apelanta to bi se imalo smatrati kao novim prijedlogom za produženje pritvora.

8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 K 016827 09 Kz 2 od 20. marta 2009. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i prvostepeno rješenje Općinskog suda od 18. marta potvrđeno. U obrazloženju je navedeno da je ovaj sud izvršio uvid u pobijano rješenje kao i u spise prvostepenog suda, i utvrdio da je prvostepeni sud u ponovo provedenom postupku odlučivanja o prijedlogu Kantonalnog tužilaštva u Zenici za produženje pritvora apelanta datog u optužnici, a proširenog od strane tužioca na sjednici vijeća od 18. marta 2009. godine, u cjelosti ispoštovao upute Kantonalnog suda iz rješenja broj 43 0 K 016827 09 Kz od 17. marta 2009.godine. U pogledu žalbenog prigovora apelanta da tužilac na sjednici vijeća nije mogao proširivati osnove za produženje pritvora, osim onih koje je naveo u optužnici, stanovište je ovoga suda da je takav stav podnositelja apelanta proizvoljan i neodrživ, stoga što ne postoji zakonska odredba koja bi sprečavala i oduzimala pravo tužiocu da izvrši proširenje prijedloga novih osnova za produženje pritvora. Osim toga ovaj sud je naveo da apelant ne navodi zakonski osnov po kojem ne bi bilo moguće da na sjednici vijeća tužilac ukaže na postojanje i drugih razloga za pritvor osim onih koje je naveo u prijedlogu uz optužnicu, pogotovo jer se radi o razlozima koji su već kao dokaz postojali u sudskom spisu. Dakle, ne radi se o nekim novim nepoznatim činjenicama. Zbog toga ovaj sud nalazi da nema bitnih povreda odredaba krivičnog postupka na koje se ukazuje žalbom. Ovaj sud takođe nalazi da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na nesporan način utvrdio da postoje pritvorski razlozi iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKP FBiH, te je na temelju naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci na osnovu člana 373. ZKP FBiH.

9. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 K 016827 09 Kz 2 od 20. marta 2009. godine i rješenjem Općinskog suda broj 43 0 K 016827 09 Kv od 18. marta 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te je tražio da se osporene odluke ponište i predmet vrati na ponovni postupak.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

12. Ustavni sud primjećuje da apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u tome što mu nije ukinut pritvor i određena blaža mjera. U vezi sa ovim navodima apelanta, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje da li apelant ima ili da li će imati pravično suđenje pred redovnim sudovima, ne može dati odgovor dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; Ustavni sud, odluka broj U -63/01, od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).

13. U konkretnom slučaju, krivični postupak protiv apelanta još nije okončan, već je samo doneseno procesno rješenje kojim je odbijen apelantov zahtjev za ukidanje pritvora i određivanje blažih mjera prema njemu. Stoga su navodi iz apelacije u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije preuranjeni.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-949/09 (H. A.) | Sudska praksa | Aktio