Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-791/09 (A. P.)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-791/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 791/09, rješavajući apelaciju Amira Pilava, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amira Pilava podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj U-524-1/06 od 9. februara 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Amir Pilav (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 16. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-524-1/06 od 9. februara 2009. godine.
2. Rješenjem Odbora državne službe za žalbe Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Odbor) broj 01-07-45/06 od 6. jula 2006. godine uvažena je žalba apelanta i poništeno rješenje Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija) broj 03-34-219-19/06 od 12. juna 2006. godine, kojim je apelant raspoređen na radno mjesto šefa Odsjeka za međunarodnu pravnu pomoć i saradnju Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, te predmet vraćen Agenciji na ponovni postupak.
3. Presudom Suda BiH broj U-524-1/06 od 9. februara 2009. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv rješenja Odbora od 6. jula 2006. godine. U obrazloženju, Sud BiH je naveo da je, cijeneći pravilnost i zakonitost osporenog rješenja Odbora, ovaj sud našao da je tuženi Odbor pravilno odlučio kada je poništio prvostepeno rješenje Agencije, kojim je odlučeno o rasporedjivanju apelanta, što je suprotno odredbi člana 25. Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 5/03) i suprotno Odluci o načinu preuzimanja poslova između ministarstava osnovanih ranijim Zakonom o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstava osnovanih Zakonom o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 15/03). Nadalje je navedeno u obrazloženju da je osporenim rješenjem uvažena u cjelosti apelantova žalba, pa je nejasno zbog čega apelant osporava navedeno rješenje tuženog kada je u žalbi predložio da se prvostepeno rješenje poništi, a koji žalbeni prijedlog je i usvojen. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud je istakao da apelant zapravo nema pravni interes za vođenje upravnog spora, jer su njegovi žalbeni prijedlozi usvojeni osporenim rješenjem, te je odlučio kao u izreci osporene presude.
4. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Suda BiH broj U-524-1/06 od 9. februara 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je rješenjem Odbora broj 01-07-45/06 od 6. jula 2006. godine uvažena žalba apelanta i poništeno rješenje Agencije broj 03-34-219-19/06 od 12. juna 2006. godine, te predmet vraćen Agenciji na ponovni postupak. Nadalje, osporenom presudom Suda BiH broj U-524-1/06 od 9. februara 2009. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja Odbora, te potvrđena njegova pravilnost i zakonitost u pogledu vraćanja predmeta na ponovno suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da postupak o predmetu apelacije u toku pred Agencijom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović