Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-743/09 (M. K.)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-743/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-743/09, rješavajući apelaciju Mustafe Karahasanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Karahasanovića , podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-
08-000 116 od 11. februara 2009. godine i Presude Osnovnog suda u Foči broj 094-0-P-07-000147 od 31. januara 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mustafa Karahasanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Idriz Kamenica, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-08-000 116 od 11. februara 2009. godine i Presude Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 094-0-P-07-000147 od 31. januara 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 094-0-P-07-000147 od 31. januara 2008. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta, A.K., H.K. i I.K. (u daljnjem tekstu: tužitelji), te su tužene Republika Srpska i Opština Foča (u daljnjem tekstu: tužene) obavezane da im solidarno isplate iznos od 64.000 KM na ime naknade nematerijalne štete, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do konačne isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.283,25 KM. Predmetnom presudom odbijeni su kao neosnovani: preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu nematerijalne štete preko dosuđenog iznosa, tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosio na naknadu nematerijalne štete na ime duševnih bolova zbog smrti bliskog srodnikasestrića Š.K. i tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete u iznosu od 150.000,00 KM sa zakonskim kamatama. U uvodu presude je navedeno da vrijednost predmeta spora iznosi 350.000,00 KM.
3. Tuženi i tužitelji su podnijeli žalbe protiv Presude Osnovnog suda broj 094-0-P-07-000147 od 31. januara 2008. godine. Okružni sud je Presudom broj 015-0-Gž-08-000 116 od 11. februara 2009. godine usvojio žalbu tuženih i preinačio prvostepenu presudu u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete, na taj način što je odbio i taj dio tužbenog zahtjeva. U odnosu na odbijajući dio prvostepene presude, Okružni sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i u tom dijelu potvrdio prvostepenu presudu, te je obavezao tužitelje da tuženim naknade troškove postupka u iznosu od 10.275,00 KM.
4. Prema dokumentaciji iz spisa predmeta, apelant nije izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 015-0-Gž-08-000 116 od 11. februara 2009. godine.
5. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku), propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanje prepisa presude. (2) revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».
9. U konkretnom slučaju, apelant je protiv presude Okružnog suda broj 015-0-Gž-08-000 116 od 11. februara 2009. godine, s obzirom da vrijednost pobijanog dijela te presude prelazi cenzus propisan članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, mogao izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, a što nije učinio. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović