Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-718/09 (A. T.)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje
- Uredba o izmjeni uredbe o postupku verificiranja tražbina i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Uredba o postupku verificiranja tražbina i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Uredba o izmjeni uredbe o postupku verificiranja tražbina i gotovinskih isplata po osnovi računa stare devizne štednje u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-718/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 718/09, rješavajući apelaciju Avde Topčagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Avde Topčagića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-08-
000194 od 28. januara 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Avdo Topčagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa Faruk Abdulahović, advokat iz Gradačca, podnio je 9. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-08-000194 od 28. januara 2009. godine. Apelant je dopunio apelaciju 9. maja i 1. jula 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-74/92 od 22. aprila 2005. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik deviznog štednog uloga u iznosu od 19.411,78 DEM, koji je bio deponovan kod bivše Kreditne banke DD Tuzla, pa se obavezuje Stečajna masa Kreditne banke DD Tuzla (u daljnjem tekstu: tužena), da mu isplati iznos od 19.411,78 DEM (plativo u EURO ili drugoj konvertibilnoj valuti), kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.244,25 KM, sve u roku od 30 dana od dana pravosnažanosti presude.
3. Odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda broj P-74/92 od 22. aprila 2005. godine, Kantonalni sud je donio rješenje broj 003-0-Gž-08-000194 od 28. januara 2009. godine, kojim je žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj U-14/05 od 2. decembra 2005. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 60/05) kojom je utvrđeno da Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza u BiH, koji je donesen nakon Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije, u dijelu koji se tiče stare devizne štednje, nije u skladu sa Ustavom BiH (član 3), te da je naložio Parlamentarnoj Skupštini BiH da u roku od 3 mjeseca od objave odluke u Službenom glasniku BiH, donese zakon koji će regulisati pitanje stare devizne štednje, te da je nakon toga Parlamentarna Skupština BiH donijela Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, koji je stupio na snagu 15. aprila 2006. godine («Službeni glasnik BiH» br. 28/06 i 72/07), a Federacija BiH donijela je provedbeni propis – Uredbu u postupku verifikacije tražbina i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje u Federaciji BiH («Službene novine FBiH» br. 33/06, 66/06, 5/07 i 65/07). Kantonalni sud je također naveo, da je citiranim zakonom uređen postupak, način i rokovi izmirenja obaveza BiH po osnovu računa stare devizne štednje deponovnane u domaćim bankama na teritoriji BiH (član 1. navedenog Zakona), te kako je odredbom člana 28. istog Zakona propisano da predmete koji na dan stupanja na snagu Zakona nisu rješeni pravosnažnim odlukama, nadležni sud prenosi po službenoj dužnosti na verifikaciju i izmirenje u skladu sa ovim Zakonom, to je zbog izmjene relevantnih zakonskih propisa koji se tiču stare devizne štednje, i žalbu tužene Kantonalni sud uvažio.
4. Općinski sud se, slijedeći uputstva Kantonalnog suda, rješenjem broj 28 0 P 008792 09 P od 24. aprila 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 28 0 P 008792 09 Gž od 15. juna 2009. godine, oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, pa je ukinuo sve provedene radnje i tužbu odbacio. Prvostepenim rješenjem je određeno da će se po pravosnažnosti rješenja cio spis dostaviti Agenciji za verifikaciju potraživanja po osnovu stare devizne štednje.
5. U obrazloženju prvostepenog rješenja sud, između ostalog, navodi da stupanjem na snagu Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje prestaje stvarna nadležnost sudova za rješavanje svih sporova koji se odnose na staru deviznu štednju, tako da su sudovi apsolutno nenadležni za rješavanje navedenih sporova, pa je, pošto sudovi prema službenoj dužnosti prate stvarnu nadležnost, u smislu člana 28. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje i člana 13. Uredbu u postupku verifikacije tražbina i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje u Federaciji BiH, doneseno rješenje kao u dispozitivu. Osim toga, drugostepeni sud je naveo da na drugačije odlučivanje u ovom predmetu nisu mogli biti od uticaja ni žalbeni navodi apelanta da je njegov zahtjev za verifikaciju računa stare devizne štednje odbijen rješenjem Agencije za verifikaciju broj R-399/07 od 6. augusta 2007. godine, jer je apelant imao pravo protiv toga rješenja izjaviti žalbu drugostepenom organu nadležnom u postupku verifikacije, te eventualno pokrenuti upravn spor.
6. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje, i to pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da je on tužebnim zahtjevom tražio da sud utvrdi da je on vlasnik navedenog deviznog štednog uloga u iznosu od 19.411,78 DEM, a tek supsidijarno isplatu tog iznosa.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju apelant je u skladu sa članom 15. stav 6. Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje imao mogućnost da izjavi žalbu Komisiji za verifikaciju računa stare devizne štednje kao drugostepenom organu u postupku verifikacije u entitetima i Distriktu, što prema stanju spisa, apelant nije učinio. Naime, prethodni postupak verifikacije potraživanja, a prema odredbama člana od 6. do 20. istog Zakona verifikacija predstavlja neophodan (upravni) postupak, u kome se, između ostalog, potvrdom o verifikaciji identificira vlasnik deponovanog deviznog uloga i iznos računa stare devizne tednje, te se postupak verifikacije završava odlukom Agencije za verifikaciju, odnosno drugostepenom odlukom Komisije za verifikaciju, koja odluka je konačna i obavezujuća i protiv nje se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom. Umjesto toga, apelant je protiv tužene podnio tužbu radi isplate duga, a koju su u konačnici Općinski i Kantonalni sud odbacili zbog nenadležnosti za odlučivanje. Dakle, propust apelanta da se obrati nadležnom upravnom organu imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se Općinski i Kantonalni sud nisu upuštali u osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po tužbi. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović