Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-520/09 (K. T.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-520/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 520/09, rješavajući apelaciju Krunoslava Turudića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 11. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Krunoslava Turudića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, broj Rev-482/91 od 25. marta 1993. godine, presude Višeg suda u Mostaru, broj Gž-1172/89 od 19. aprila 1991. godine i presude Osnovnog suda u Mostaru, broj P-1530/84 od 1. marta 1989. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Krunoslav Turudić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Semir Guzin, advokat iz Zajedničke advokatske kancelarije Kebo & Guzin iz Mostara, podnio je 18. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-482/91 od 25. marta 1993. godine, presude Višeg suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Viši sud), broj Gž-1172/89 od 19. aprila 1991. godine i presude Osnovnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-

1530/84 od 1. marta 1989. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-1530/84 od 1. marta 1989. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Višeg suda, broj Gž-1172/89 od 19. aprila 1991. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta (koji se tada zvao Žarko) radi naknade štete i obavezan apelant da nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Presudom Vrhovnog suda, broj Rev-482/91 od 25. marta 1993. godine, odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv presude Višeg suda.

4. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;“

6. Prema navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ne može razmatrati slučajeve koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine.

7. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.

8. Imajući u vidu da apelant, u konkretnom slučaju, osporava presudu Vrhovnog suda, broj Rev-

482/91 od 25. marta 1993. godine, presudu Višeg suda, broj Gž-1172/89 od 19. aprila 1991. godine i presudu Osnovnog suda, broj P-1530/84 od 1. marta 1989. godine, koje su donesene u periodu prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, proizlazi da Ustavni sud nije nadležan ratione temporis da rješava predmetnu apelaciju.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-520/09 (K. T.) | Sudska praksa | Aktio