Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3467/09 (A. B.)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3467/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-3467/09, rješavajući apelaciju Admira Beganovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Admira Beganovića, podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine br. 097-0-Kž-09-000099 od 27. oktobra 2009. godine i 097-0-Kž-09-000099 od 6. oktobra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Admir Beganović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Faruk Balijagić, advokat iz Tuzle, podnio je 6. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) br. 097-0-Kž-09-000099 od 27. oktobra 2009. godine i 097-0-Kž-09-000099 od 6. oktobra 2009. godine. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Osnovnom sudu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) da prekine sa vođenjem krivičnog postupka u predmetu broj 096-0-
Kps-09-000253 do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
2. Prema dokumentaciji iz spisa predmeta, protiv apelanta kao optuženog se pod brojem broj 096-0-Kps-09-000253 vodi krivični postupak pred Osnovnim sudom, zbog krivičnog djela Ugrožavanje bezbijednosti iz člana 180. stav 1. Krivičnog zakona Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
3. Apelant je podnio zahtjev za delegiranje drugog nadležnog suda sa područja Bosne i Hercegovine za rješavanje u predmetu broj 096-0-Kps-09-000253. Apelacioni sud je Rješenjem broj 097-0-Kž-09-000099 od 6. oktobra 2009. godine, potvrđenim Rješenjem broj 097-0-Kž-09-000099 od 27. oktobra 2009. godine, odbacio taj zahtjev uz obrazloženje da ne postoji zakonski osnov za meritorno odlučivanje Apelacionog suda o apelantovom zahtjevu za delegiranje mjesne nadležnosti, iz razloga što stvarna nadležnog tog suda za odlučivanje po predmetnom zahtjevu nije propisana zakonom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, odnosno zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, kako to nalaže član 27. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine“ br. 10/03, 48/04, 6/05, 14/07, 21/07, 2/08 i 17/09).
4. Apelant smatra da Osnovni sud ne može postupati u konkretnoj pravnoj stvari zbog toga što se predsjednik tog suda javlja u svojstvu oštećenog u predmetnom krivičnom postupku. Takođe, tvrdi da je Apelacioni sud, ukoliko nije stvarno nadležan za odlučivanje po njegovom zahtjevu, mogao proslijediti spis stvarno nadležnom sudu za odučivanje po tom zahtjevu. Shodno navedenom, smatra da je Apelacioni sud povrijedio njegovo pravo na nepristrasno i fer suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da su osporena rješenja donesena u okviru krivičnog postupka u kojem je Apelacioni sud ispitivao postoje li zakonski uslovi za meritorno odlučivanje po apelantovom zahtjevu za delegaciju mjesne nadležnosti.
7. Ustavni sud se, pri ocjeni je li predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava koji smatra da je odgovor na ovo pitanje sadržan u odgovoru na pitanje: «je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41. i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim. Ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.
8. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita je li ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o tome da li je Apelacioni sud stvarno nadležan da odlučuje o apelantovom prijedlogu za delegaciju mjesne nadležnosti u krivičnom postupku koji se vodi protiv apelanta pred Osnovnim sudom, bila odlučujuća za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza.
9. U vezi sa tim, Ustavni sud smatra da se u akcesornom postupku, koji se u okviru krivičnog postupka odnosi na utvrđenje ispunjenosti zakonskih uslova za delegaciju mjesne nadležnosti, ne utvrđuju građanska prava i obaveze. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Navedeni stav Ustavni sud temelji na činjenici da se u proceduri povodom zahtjeva za delegaciju mjesne nadležnosti rješavaju procesne stvari, tj. odlučuje se jesu li ispunjeni zakonski uslovi za delegaciju mjesne nadležnosti, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza.
10. Ustavni sud naglašava da je odbacivanjem zahtjeva za delegaciju mjesne nadležnosti nastavljen krivični postupak protiv apelanta pred stvarno i mjesno nadležnim sudom, te će u takvom postupku stranke moći aktivno učestvovati i braniti svoje stavove zaštićeni garancijama člana 6. stav
1. Evropske konvencije. Stoga slijedi da ishod akcesornog postupka po zahtjevu za delegaciju mjesne nadležnosti, u kojem je odlučivano o procesnim pitanjima, nije odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.
11. Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da postupak po apelantovom zahtjevu za delegaciju mjesne nadležnosti nije obuhvaćen garancijama iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović