Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2968/09 (Ž. V.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2968/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2968/09, rješavajući apelaciju Željka Vučkovca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željka Vučkovca podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 033917 05 P od 24. jula 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Željko Vučkovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, dostavio je 3. augusta 2009. godine podnesak Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) koji je registrovan pod brojem SU-53/09. Budući da podnesak nije sadržavao neophodne elemente u smislu člana 19. stav 2. tač. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer u istom nije navedeno koju konačnu odluku suda u Bosni i Hercegovini apelant osporava, nisu navedene odredbe Ustava i/ili međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovine a za koje apelant smatra da su povrijeđene, niti su navedene činjenice i dokazi na kojima se apelacija zasniva, u nedostatku osporene presude/odluke razlozi za podnošenje apelacije, Ustavni sud je dopisom od 27. augusta 2009. godine obavijestio apelanta koje elemente apelacija treba da sadrži u smislu člana 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda, te ga upozorio na posljedice neotklanjanja nedostataka u apelaciji u smislu člana 20. Pravila Ustavnog suda, te mu dostavio obrazac apelacije.

2. Apelant je popunio obrazac apelacije i isti 17. septembra 2009. godine, zajedno sa određenom dokumentacijom dostavio Ustavnom sudu, koji je apelaciju zaveo pod brojem AP-2968/09, a iz koje proizilazi da istu podnosi protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 033917 05 P od 24. jula 2009. godine.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 033917 05 P od 24. jula 2009. godine utvrđeno je da je tužba apelanta u predmetu broj 71 0 P 033917 05 P povučena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant 27. oktobra 2005. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv D.Č, D.D. i P.B. radi naknade štete, te da je rješenjem Osnovnog suda od 13. februara 2009. godine apelant pozvan da uredi tužbu u skladu sa odredbama člana 53. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03 i 85/03, u daljnjem tekstu: ZPP), a u vezi sa članom 334. ZPP-a, obzirom da ista nije sadržavala sve zakonom propisane elemente. Apelant je 19. februara 2009. godine uredno primio navedeno rješenje, ali po istom nije postupio niti opravdao svoje nepostupanje. Nadalje, rješenjem suda od 10. aprila 2009. godine, apelant je ponovo pozvan da uredi tužbu u skladu sa odredbom člana

53. ZPP u vezi sa članom 334. ZPP, ali ni po ovom rješenju apelant nije postupio niti je opravdao svoje nepostupanje, iako je navedeno rješenje uredno primio 14. aprila 2009. godine. Obzirom da apelant u ostavljenim rokovima nije postupio po rješenjima suda o uređenju i ispravci tužbe od 19. februara i 10. aprila 2009. godine, sud je utvrdio da je tužba povučena.

4. Apelant je u apelaciji naveo povredu prava iz člana II/3.a), II/3.b), II/3.d), II/3.e), II/3.g), II/3.h) i II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 033917 05 P od 24. jula 2009. godine utvrđeno je da je apelantova tužba povučena u ovoj parnici. Naime, Osnovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, obzirom da apelant u roku od osam dana nije uredio tužbu, shodno uputi istog suda. Takođe, Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost izjavljivanja žalbe na sporno rješenje, u roku od 30 dana od prijema istog, dakle nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove. Žalba se prema praksi Ustavnog suda smatra efektivnim pravnim lijekom i apelant je dužan istu koristiti prije podnošenja apelacije. Naime, da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2968/09 (Ž. V.) | Sudska praksa | Aktio