Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2553/09 (R. K.)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2553/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2553/09, rješavajući apelaciju Riada Kremića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Riada Kremića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 002822 08 U od 15. juna 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Riad Kremić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Amir Salihagić i Armin Mušija, advokati iz Sarajeva, podnio je 11. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 002822 08 U od 15. juna 2009. godine.
2. Odlukom «Sarajevo School of Science and Technology» (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 465-
SSRK/08 od 24. septembra 2008. godine, koja je potvrđena odlukom/odgovorom tuženog broj 452-
SSZC/08 od 9. oktobra 2008. godine, apelant je trajno isključen sa Fakulteta po disciplinskim pravilima tuženog, pobliže označenim u Odluci.
3. Kantonalni sud je rješenjem broj 09 0 U 002822 08 U od 15. juna 2009. godine odbacio kao neblagovremenu apelantovu tužbu podnesenu 23. decembra 2008. godine protiv tuženog, a kojom je tražio da se poništi akt tuženog broj 452-SSZC/08 od 9. oktobra 2008. godine. U obrazloženju rješenja, sud je istakao da je osporeni akt donesen 9. oktobra 2008. godine, a da je apelant tužbu protiv istog podnio 23. decembra 2009. godine, odnosno protekom roka od 30 dana, propisanog odredbama člana 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 9/05). Sud je, također, naveo da su navodi apelanta da u osporenom rješenju nije naveden pravni lijek, kao i da to isključuje neblagovremenost u konkretnoj upravnoj stvari, nisu od uticaja, imajući u vidu odredbe člana 208. stav 5. Zakona o upravnom postupku, kojim je propisano da kada u rješenju nije dato nikakvo uputstvo ili je uputstvo dato nepotupuno, stranka može postupiti po važećim propisima, a može u roku od 8 dana tražiti od organa koji je rješenje (upravni akt) doni, da dopuni rješenje. U takvom slučaju rok za žalbu, odnosno sudsku tužbu teče od dana dostavljanja dopunjenog akta.
4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na obrazovanje iz člana 2. Protokla broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Ustavni sud konstatira da prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, apelantova tužba radi poništenja akta tuženog je rješenjem Kantonalnog suda od 15. juna 2009. godine, odbačena kao neblagovremena.
8. Dakle, osporenom odlukom redovnog suda nije odlučivano o zakonitosti upravnog akta tuženog, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku od 30 dana, propisanog članom 18.stav 2. Zakona o upravnom postupku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem tužbe Kantonalnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović