Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-247/09 (Agencija za poslovne usluge i informatiku «Puma 21» Sarajevo)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-247/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 247/09, rješavajući apelaciju Agencije za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo, vlasnika Smaje Šatora, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Agencije za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo, vlasnika Smaje Šatora podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 017432 07 Pz od 9. oktobra 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 09 65 Ps 1937/05 (17432) od 29. maja 2007. godine, broj 09 65 Ps 1937/05 (17432) od 20. decembra 2006. godine i broj PS-
1937/05 od 17. aprila 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Agencija za poslovne usluge i informatiku «Puma 21» Sarajevo, vlasnika Smaje Šatora (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 6. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 017432 07 Pz od 9. oktobra 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 09 65 Ps 1937/05 (17432) od 29. maja 2007. godine, broj 09 65 Ps 1937/05 (17432) od 20. decembra 2006. godine i broj PS-1937/05 od 17. aprila 2006. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj PS-1937/05 od 17. aprila 2006. godine apelantu je vraćena tužba podnesena 15. aprila 2005. godine i naloženo da istu uredi u smislu člana 53. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u roku od 8 dana od dana prijema rješenja. U izreci rješenja je dalje navedeno da ako se ispravka tužbe dostavi ovom sudu u određenom roku, smatrat će se da je ista podnesena onog dana kada je prvi put bila podnesena, ako ne bude vraćena u određenom roku smatrat će se da je tužba povučena, a ako bude vraćena bez ispravke i dopune, odbacit će se.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 09 65 Ps 1937/05 (17432) od 20. decembra 2006. godine konstatovano je da se tužba apelanta, koju je podnio protiv tuženog «Raiffeisen Bank» d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu; tuženi) radi utvrđivanja postojanja pravnog vanugovornog odnosa oštećenika i štetnika, smatra povučenom. U obrazloženju rješenja je navedeno da je ovaj sud prilikom prethodnog ispitivanja tužbe apelanta koju je podnio 15. aprila 2005. godine utvrdio da ista ne sadrži sve obavezne elemente u smislu člana 53. stav 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), to je sud rješenjem broj PS-1937/05 od 17. aprila 2006. godine naložio apelantu da u roku od 8 dana uredi tužbu uz napomenu da će u slučaju nepostupanja po ovom nalogu smatrati da je tužba povučena, shodno odredbi člana 67. a u vezi sa članom 336. ZPP-a. Budući da apelant ni po proteku ostavljenog roka nije postupio po nalogu suda, Općinski sud je donio odluku kao u izreci rješenja.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 09 65 Ps 1937/05 (17432) od 29. maja 2007. godine odbačen je kao neblagovremen prijedlog apelanta za povraćaj u pređašnje stanje od 20. marta 2007. godine, te je održano na snazi rješenje Općinskog suda broj 09 65 Ps 1937/05 (17432) od 20. decembra 2006. godine.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 017432 07 Pz od 9. oktobra 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Općinskog suda broj 09 65 Ps 1937/05 (17432) od 29. maja 2007. godine i broj 09 65 Ps 1937/05 (17432) od 20. decembra 2006. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da apelant nije postupio po nalogu suda, obzirom da nije dokazao da je uređenu tužnu dostavio u roku koji mu je odredio prvostepeni sud. Također, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio i kada je rješenjem od 29. maja 2007. godine odbacio kao neblagovremen prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, obzirom da je isti podnesen nakon roka od 60 dana propisanog članom 329. stav 3. ZPP.
6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, apelant osporava rješenja Općinskog suda broj 09 65 Ps 1937/05 (17432) od 20. decembra 2006. godine i broj 09 65 Ps 1937/05 (17432) od 29. maja 2007. godine, koja su potvrđena rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 017432 07 Pz od 9. oktobra 2008. godine, a kojima je konstatovano da se apelantova tužba smatra povučenom jer nije sadržavala sve obavezne elemente, a apelant je propustio da u ostavljenom roku uredi svoju tužbu u skladu sa rješenjem Općinskog suda broj PS-1937/05 od 17. aprila 2006. godine.
10. Dakle, Općinski i Kantonalni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, s obzirom da apelant u ostavljenom roku nije uredio tužbu, shodno uputi Općinskog suda iz rješenja istog suda od 17. aprila 2006. godine. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant podnošenjem neuredne tužbe, te propuštanjem da istu uredi u skladu sa uputama Općinskog suda, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno podnio tužbu, na temelju koje sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović