Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2286/07 (M.D., A.D. i Đ.K.)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2286/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-2286/07, rješavajući apelaciju M.D. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.D., A.D. i Đ.K. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-
06-001 219 od 20. juna 2007. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj P-658/01-II od 23. maja 2005. godine u dijelu kojim je protivtužbeni zahtjev apelanata M.D., A.D. i Đ.K. za naknadu štete pravosnažno odbijen, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. M.D., A.D. i Đ.K. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Mostara, a koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su, 8. avgusta 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-06-001 219 od 20. juna 2007. godine u dijelu kojim je njihov protivtužbeni zahtjev za naknadu štete pravosnažno odbijen.
2. Općinski sud je presudom broj P-658/01-II od 23. maja 2005. godine utvrdio da je apsolutno ništav ugovor o kuporodaji označenih nekretnina koji su apelanti, kao prodavci, zaključili sa tužiocem, kao kupcem, 21. decembra 1991. godine. Presudom su apelanti obavezani da tužiocu solidarno isplate iznos označen u izreci presude, kao i da mu solidarno nadoknade troškove postupka. Protivtužbeni zahtjev koji su apelanti istakli u ovom postupku, a koji se se odnosio na plaćanje naknade za držanje u posjedu i korištenje nekretnine koja je bila predmet ugovora o kupoprodaji, a na koju je trebao biti obavezan tuženi u cijelosti je odbijen.
3. Protiv presude Općinskog suda apelanti i tužilac su izjavili žalbe Kantonalnom sudu.
4. Kantonalni sud je rješenjem broj Gž-1049/05 od 12. maja 2006. godine obje žalbe uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je prvostepeni sud pogriješio kada je dozvolio da starnke u postupku budu zastupane od osoba koje za to nisu imale uredno izdato ovlaštenje.
5. Općinski sud je, postupajući u skladu sa nalogom iz rješenja Kantonalnog suda, 1. septembra 2006. godine, nakon održane glavne rasprave, donio presudu broj P-658/01-II koja je zasnovana na istom činjeničnom i pravnom utvrđenju kao i presuda od 23. maja 2005. godine (tačka 2. ove Odluke).
6. Na presudu Općinskog suda žalbe su izjavili apelanti i tužilac.
7. Kantonalni sud je presudom broj 007-0-Gž-06-001 219 od 20. juna 2007. godine žalbu apelanta odbio i prvostepenu presudu potvrdio u dijelu kojim je odlučeno o ništavosti ugovora o kupoprodaji, te protivtužbeni zahtjev apelanata za naknadu štete odbijen, a uvažio žalbu i ukinuo prvostepenu presudu u dijelu u kojem je odlučeno da su apelanti dužni tužiocu isplatiti označeni iznos sa zateznom kamatom, te nadoknaditi troškove postupka, pa u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
8. Apelanti su naveli da su protiv presude Kantonalnog suda u dijelu u kojem je njihov protivtužbeni zahtjev za naknadu štete odbijen, izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine.
9. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama u dijelu kojim je njihov zahtjev za naknadu štete pravomoćno odbijen, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da je, prema stanju spisa, postupak pred Vrhovnim sudom je u toku, odnosno da Vrhovni sud nije donio odluku o reviziji.
12. Ustavni sud podsjeća da član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine(«Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. (2)Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
13. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je, u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović