Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2249/09 (I. T., R. B., Z. D., M. M. i N. Č.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2249/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2249/09, rješavajući apelacije Ibrahima Topčagića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Ibrahima Topčagića, Razije Begić, Zehide Delalić, Mihane Mustedanagić i Nazife Čajić podnesene protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, br. 001-0-Gž-09-

000 717 od 25. maja 2009. godine, 001-0-Gž-09-000 682 od 18. maja 2009. godine, 001-0-Gž-09-000 748 od 25. maja 2009. godine i 001-0-

Gž-09-000 647 od 7. maja 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Cazinu, br. P-361/02 od 19. marta 2009. godine, P-390/02 od 27. marta 2009. godine, P-402/02 od 20. marta 2009. godine i P-289/02 od 27. marta 2009. godine, zato što su preuranjene.

OBRAZLOŽENJE

1. Ibrahim Topčagić, Razija Begić, Zehida Delalić, Mihana Mustedanagić i Nazifa Čajić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Cazina, koje zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnijeli su 13. jula 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), br. 001-0-Gž-09-000 717 od 25. maja 2009. godine, 001-0-Gž-09-000 682 od 18. maja 2009. godine, 001-0-Gž-09-000 748 od 25. maja 2009. godine i 001-0-Gž-09-000 647 od 7. maja 2009. godine, i rješenja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), br. P-361/02 od 19. marta 2009. godine, P-390/02 od 27. marta 2009. godine, P-402/02 od 20. marta 2009. godine i P-289/02 od 27. marta 2009. godine.

2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2249/09. Spojene su sljedeće apelacije: AP-2249/09, AP-2250/09, AP-2252/09 i AP-2253/09.

3. Apelanti su 2002. godine podnijeli tužbe protiv Federacije Bosne i Hercegovine, za Federalno ministarstvo za pitanje boraca i invalida domovinskog rata, odnosno za Federalnu upravu za pitanje boraca i invalida domovinskog rata, radi isplate određenih iznosa.

4. Općinski sud se rješenjima br. P-361/02 od 19. marta 2009. godine, P-390/02 od 27. marta 2009. godine, P-402/02 od 20. marta 2009. godine i P-289/02 od 27. marta 2009. godine, koja su potvrđena u žalbenim postupcima rješenjima Kantonalnog suda, br. 001-0-Gž-09-000 717 od 25. maja 2009. godine, 001-0-Gž-09-000 682 od 18. maja 2009. godine, 001-0-Gž-09-000 748 od 25. maja 2009. godine i 001-0-Gž-09-000 647 od 7. maja 2009. godine, oglasio nenadležnim za rješavanje ovih sporova, ukinuo provedene radnje u postupcima i odbacio tužbe apelanata, dok je apelante Ibrahima Topčagića i Mihanu Mustedanagić obavezao da tuženom nadoknade troškove postupka u određenom iznosu, dok je odbio tuženog sa preostalim dijelom traženih troškova.

5. Zastupnica apelanata navodi da je izjavila revizije protiv rješenja Kantonalnog suda, i postupci po revizijama su u toku.

6. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti traže kompenzaciju za materijalnu i nematerijalnu štetu, kao i naknadu troškova postupka.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U konkretnom slučaju postupci o predmetima apelacija su, nakon izjavljenih revizija od strane apelanata, u toku, a prema stanju spisa Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) još nije donio odluke o revizijama.

10. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, a s obzirom da su u konkretnom slučaju revizije izjavili apelanti, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenim revizijama prejudicirao odluke o revizijama. S obzirom na navedeno u slučaju apelanata, apelacije su preuranjene, budući da su podnesene prije odluka Vrhovnog suda o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluka o revizijama, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije u kojim su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U odnosu na zahtjeve apelanata za naknadu materijalne i nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva jer je preuranjena, to apelantima ne pripada pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete. Osim toga, u vezi sa traženjem apelanata da im Ustavni sud isplati troškove postupka, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove postupka, te da ti troškovi padaju isključivo na teret apelanata.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2249/09 (I. T., R. B., Z. D., M. M. i N. Č.) | Sudska praksa | Aktio